Palmino ulje nalazi se u gotovo polovici svih zapakiranih proizvoda na policama supermarketa, od čokolade do kozmetike. No njegov uspjeh ima visoku cijenu: desetljećima je povezano s krčenjem tropskih šuma, požarima na tresetištima i emisijama stakleničkih plinova. Danas ključni proizvođači – Indonezija i Malezija – nastoje zadržati gospodarske koristi, ali uz što manji klimatski otisak.
Glavna fronta borbe je zaustavljanje tzv. neizravne prenamjene zemljišta (ILUC) – klimatskog troška koji nastaje kada se šume ruše kako bi se napravilo prostora za usjeve potisnute ekspanzijom palme. Da bi to spriječili, vlade i korporacije ulažu u potpunu sljedivost svakog litra ulja.
• Malezija od 2020. obvezno provodi certifikaciju MSPO s krajnjim rokom za bilo kakvu novu sječu 31. prosinca 2019. „Sustav omogućuje praćenje podrijetla proizvoda duž cijelog lanca, od plantaže do malih proizvođača”, ističe dr. Ahmad Parveez Ghulam Kadir iz Malezijskog odbora za palmino ulje.
• Indonezija je uvela e-STDB, nacionalnu blockchain bazu podataka u koju se moraju upisati sve plantaže.
Istodobno, multinacionalne tvrtke prate stotine tisuća hektara satelitima visoke rezolucije i umjetnom inteligencijom:
– Ferrero od 2016. prati 100 % palmina ulja do razine pojedine plantaže i koristi platformu Starling za alarmiranje o krčenju u stvarnom vremenu.
– Unilever putem NDPE-a nadgleda 20 milijuna hektara globalno.
Napredne platforme Earthqualizer, Palmoil.io i Global Forest Watch prepoznaju ilegalnu sječu čak i kroz oblake, pa vlasti mogu intervenirati prije nego što se otvori nova plantaža na tresetištu ili u primarnoj šumi.
Emisije dolaze i iz mlinova u kojima otpadne vode ispuštaju metan. Malezijska „Sustainable Palm Oil Roadmap” potiče hvatanje metana i proizvodnju bioplina, što prema izvješću iz 2023. smanjuje emisije po toni sirovog ulja za gotovo 40 %. Energetski učinkovitiji pogoni i politika „nulte vatre” dodatno režu izravne emisije i pritisak na iluzorno „rezervno” zemljište.
Regionalni projekti poput PALMSTEP-a u središnjem Kalimantanu pomažu malim proizvođačima da dobiju certifikate i digitalne alate za regenerativnu poljoprivredu, čime se smanjuje pritisak na šumske rubove.
Rezultati su vidljivi. Svjetski institut za resurse bilježi da je krčenje povezano s palmom u Indoneziji i Maleziji između 2012. i 2022. palo više od 40 % u odnosu na razdoblje „haze” kriza 2015. „Palmino ulje postaje pozitivan primjer razdvajanja proizvodnje robe i krčenja šuma”, kaže Anita Neville iz singapurske kompanije Golden Agri-Resources, navodeći pad od preko 90 % gubitka šuma u Indoneziji od vrhunca 2012.
Ipak, znanstvenici upozoravaju da bi se dobitci mogli poništiti ako potražnja nastavi rasti i ako se uzgoj proširi na dosad netaknuta područja ili potisne druge kulture u nove šumske fronte.
Na globalnoj razini 20 % proizvodnje već nosi oznaku RSPO, a veliki kupci – Unilever, Nestlé i Ferrero – obećavaju da će do 2025. kupovati isključivo održivo certificirano ulje.
Najveći proizvođači postavili su ambiciozne klimatske ciljeve: Indonezija želi neto nultu emisiju do 2060., Malezija čak do 2050., a reforma sektor palminog ulja navodi se kao ključan poligon za to.
WWF podsjeća da bi zamjena palmina ulja alternativama poput soje, kokosa ili suncokreta tražila četiri do deset puta više zemljišta, pa je fokus na „zelenijoj palmi” i dalje najmanje loša opcija. No organizacija naglašava da se promjene odvijaju presporo te traži bržu, strožu provedbu pravila.
Kako stvari stoje, sateliti, blockchain i bioplinska postrojenja daju nadu da bi najpopularnije biljno ulje na svijetu moglo dosegnuti klimatsku ravnotežu. No uspjeh će se mjeriti ne deklaracijama, nego dronovima nad prašumom i količinom metana uhvaćenom u mlinovima – jer svaka nova sječa poništava sve digitalne certifikate.