Cijena veleprodajnog kokaina u Europi prepolovila se na oko 15 000 eura po kilogramu, a učinak toga najvidljiviji je na Atlantiku: polu-podmornice koje skrivene iz Južne Amerike dopremaju drogu više se ne potapaju nakon iskrcaja tereta nego se pune gorivom i vraćaju po novu pošiljku.
„Cijena robe trenutačno je vrlo, vrlo niska, pa su organizacije logično preispitale strategiju”, rekao je Alberto Morales, čelnik središnje jedinice za narkotike španjolske Nacionalne policije. Procjenjuje se da izrada jedne takve polu-podmornice stoji oko 600 000 eura, a u prosjeku prevozi tri do četiri tone kokaina. Dok je profit bio veći, krijumčari su ih nakon jednokratne vožnje potapali u tzv. groblju narko-podmornica između Azora i Kanarskih otoka. Danas, kaže Morales, „iskrcaju teret, opskrbe se na plutajućoj platformi i vraćaju kako bi odradili što više putovanja”.
Prvi ulazak narko-podmornice u europske vode zabilježen je 2006. u galicijskom estuariju, a od tada je španjolska policija uočila ili zaplijenila njih deset. Stvarni broj vjerojatno je veći – obala duga 8 000 kilometara pruža krijumčarima brojne slijepe točke. U rujnu je u Galiciji uhićeno 14 osoba i zaplijenjeno 3,65 tona kokaina dovučenog upravo polu-podmornicom.
Statistika zapljena podupire priču o rastućem prometu: 2024. godine oduzete su 123 tone kokaina, godinu ranije 118, a 2022. „samo” 58 tona. Uz polu-podmornice, kartele se sve više oslanjaju na trgovačke brodove, dok su jedrilice gotovo nestale iz krijumčariskih ruta.
Nagla promjena ne odnosi se samo na uvoz kokaina. Posljednje dvije godine policija bilježi pravu ekspanziju domaće proizvodnje sintetičkih droga. U Španjolskoj je od 2023. do danas razbijeno jedanaest laboratorija za amfetamin, metamfetamin i MDMA – više nego u prethodnih 18 godina zajedno. Zaplijenjeno je više od pet tona MDMA-a, 450 kilograma amfetamina i 27 kilograma metamfetamina.
Visokorangirani istražitelj iz odjela za sintetičke droge opisuje širenje proizvodnje diljem kontinenta: „Laboratoriji niču posvuda – osobito u ruralnim područjima gdje nema mnogo ljudi i gdje su sigurnosni uvjeti bolji.” Prema njegovim riječima, karteli plaćaju mještane da paze na strance i policiju, a koriste i dronove za nadzor.
Tradicionalno središte europske sintetičke scene, Nizozemska, ostaje aktivno, no prostorna ograničenja i sve veći pritisak policije tjeraju proizvođače da se sele u Španjolsku, Francusku i Njemačku, gdje je lakše nabaviti kemikalije i zbrinuti otpad.
Dok kokain nikad nije bio jeftiniji, troškovi borbe protiv krijumčara rastu. Ponovna upotreba narko-podmornica znači da ista plovila mogu više puta probiti pomorske ophodnje, a širenje skrivenih laboratorija ostavlja policiji sve širi i razvedeniji front. Za sada, međutim, brojke zapljena pokazuju da potraga nije uzaludna, iako je teško reći koliko podmornica i dalje tiho pluta ispod valova Atlantskog oceana.