Istraga američkog poslovnog dnevnika otkriva da u Sjedinjenim Državama prosječno 22 puta na dan u pilotsku kabinu ili putnički prostor prodru isparavanja iz zrakoplovnih motora. Broj prijava takvih događaja u 2024. bio je deset puta veći nego prije deset godina, što izaziva zabrinutost za sigurnost leta, ali i dugoročno zdravlje posada.
Najdramatičniji poznati slučaj zbio se 17. srpnja 2015. na letu Chicago – Minneapolis – Boston. Pilot James Anderberg i kopilot Eric Tellman upravljali su Airbusom A319 kada se u kabini osjetio miris nalik na „mokre, ustajale čarape“. Kako bi izbjegli kašnjenja, prvi su dva segmenta dovršili, no pri trećem slijetanju miris se vratio. Tellman je osjetio dezorijentiranost i vrtoglavicu, a Anderberg je izgubio svijest. Kopilot je tada, po vlastitim riječima, spasio let:
„Da nisam uspio staviti masku s kisikom, ubili bismo sve putnike.“
Tellman je samostalno sletio u Boston. Obojica su danima povraćala i imali proljev. Anderbergovo se stanje nastavilo pogoršavati; nekoliko tjedana poslije prijavio je drhtavicu i nesanicu, da bi ubrzo nakon liječničkog pregleda doživio smrtonosni srčani udar. Kasnija istraživanja ukazala su na moguću vezu između toksina iz izgorjelog motornog ulja i teškog oštećenja srca.
Niz sličnih slučajeva • Pilot Ron Weiland razvio je tešku neurološku bolest nakon incidenta u Boeingu 767 pri slijetanju u Miami; preminuo je 2019., a proizvođač zrakoplova postigao je izvansudsku nagodbu s udovicom. • Član kabinske posade British Airwaysa Matthew Bass kolabirao je i umro 2014. Obdukcija je pokazala oštećenja srca usporediva s onima u drugih pogođenih.
Proizvođači zrakoplova i motora priznaju da do proboja para dolazi, no tvrde kako su koncentracije preniske da bi bile opasne. Znanstvenici pak navode povezanost između izloženosti organofosfatima iz motornog ulja i povišenog rizika od neuroloških te srčanih bolesti kod pilota i kabinskog osoblja. Iako smrt putnika u letu nije dokumentirana, stručnjaci upozoravaju da su posade i putnici često nesvjesni koliko su blizu potencijalnoj katastrofi.
Sindikalne udruge pilota i stjuardesa traže ugradnju dodatnih filtara i senzora za otkrivanje štetnih para, dok regulatori još procjenjuju je li trenutačni sustav kontrole zraka dovoljan. Dotad će se, kako ističu piloti, svaki alarmantan miris u kabini tretirati kao moguća opasnost — i potencijalni početak novog izvanrednog slijetanja.