Moćni otrov iza smrti ruskog oporbenjaka Alekseja Navalnog bio je epibatidin – alkaloid koji proizvode južnoameričke streličarske žabe i koji je stotinama puta snažniji od morfija. Budući da otrov ne postoji u Europi, slučajno izlaganje isključeno je od samoga početka.
„Only the Russian state had the means, motive and opportunity to deploy this lethal toxin to target Navalny during his imprisonment in a Russian penal colony in Siberia, and we hold it responsible for his death”, priopćila je britanska vlada, naglasivši da je riječ o sustavno planiranom ubojstvu političkog protivnika.
Epibatidin paralizira dišne mišiće, a, kako objašnjava emeritus profesor toksikologije Alastair Hay, „ne postoji protuotrov za ovaj otrov koji ja poznajem”. Iako je tijekom devedesetih proučavan kao potencijalno snažno analgetsko sredstvo za bolesti pluća, njegova ekstremna toksičnost onemogućila je medicinsku primjenu. Formula je javno poznata pa se spoj danas može laboratorijski sintetizirati, a postoje i internetski dobavljači koji ga nude isključivo za znanstvena istraživanja.
Brojni analitičari stoga podsjećaju na dugu tradiciju ruskog državnog aparata u korištenju otrova protiv neistomišljenika – od polonija-210 u slučaju Aleksandra Litvinenka 2006. do novičoka kojim su 2018. bili napadnuti Sergej i Julija Skripal.
Britanska ministrica vanjskih poslova Yvette Cooper smatra da je izbor epibatidina imao simboličku težinu: „Russia saw Navalny as a threat. By using this form of poison the Russian state demonstrated the despicable tools it has at its disposal and the overwhelming fear it has of political opposition.”
No neki stručnjaci naglašavaju da motiv možda nije bio samo zastrašivanje. Hay podsjeća da je epibatidin iznimno teško detektirati zbog male količine potrebne za smrtonosan ishod: upravo zbog toga bi mogao biti privlačan kao sredstvo za ubojstvo koje treba ostati neotkriveno. Identifikaciju otrova omogućili su suvremeni instrumenti – i, kako je navela Navalnijeva udovica Julija, uzorci koji su kriomice izneseni iz Rusije.
Dr. Brett Edwards sa Sveučilišta u Bathu primjećuje da bi Kremlj, da je želio potpunu nevidljivost, mogao posegnuti za puno jednostavnijim metodama. „[Navalny] je bio u strogo čuvanom zatvoru. Ništa tamo ne ulazi bez dopuštenja. Da su htjeli tiho, ne bi koristili toksin”, tvrdi Edwards, dodajući da je odgađanje predaje tijela obitelji vjerojatno imalo za cilj otežati neovisnu istragu.
Za dr. Luku Trentu sa Sveučilišta Swansea slučaj nije tako otvoreno signaliziranje moći kao napadi novičokom. On spekulira da je Moskva možda „testirala” epibatidin, pokazujući sposobnost proizvodnje egzotičnih otrova ili se jednostavno osvetila „posebno groznim oružjem”. U svakom slučaju, poruka je jasna: ruske službe raspolažu širokim arsenalom i malo obaziranja na međunarodne norme.
Edwards zaključuje da, unatoč intrigantnoj kemiji, suština ostaje ista: „It’s just murder. It’s just standard political murder. They’ve always done it. They’ll keep doing it.”