Iz iranskih gradova već danima pristižu slike izgorenih skladišta goriva i crnih stupova dima nakon izraelsko-američkih zračnih udara, no ključni energetski čvorište Islamske Republike – otok Hark u sjevernom Perzijskom zaljevu – zasad ostaje netaknut.
Hark je središnji terminal za izvoz iranske sirove nafte od 1960-ih. Devet od deset barela koje Teheran proda inozemstvu ukrcava se upravo ondje, a dnevni kapacitet procjenjuje se na oko sedam milijuna barela. Plitka je obala jadranskoga kopna Irana onemogućila gradnju drugih dubokovodnih luka, pa su dugi gatovi Harka jedino mjesto gdje golemi tankeri mogu pristati i primiti naftu koja stiže podmorskim cjevovodima s najvećih polja.
Razaranje tog terminala, upozoravaju analitičari, gotovo bi preko noći presušilo iranske prihode i izazvalo šok na globalnom tržištu energenata. Iako pojedini izraelski oporbeni političari zagovaraju udare baš na Hark, administracija Donalda Trumpa ondje je, kažu izvori, povukla crvenu liniju. Cilj Washingtona navodno je promjena režima u Teheranu, ali bez uništavanja gospodarskih temelja buduće, potencijalno prozapadne vlasti.
Podjela bojišta Prema dogovoru vojnih saveznika, izraelske snage gađaju ciljeve u zapadnom i središnjem Iranu, dok je američka vojska preuzela jug zemlje i okolne teritorijalne vode – uključujući sektor u kojemu se nalazi Hark. Ta je geografska podjela osmišljena kako bi se izbjegao nekontrolirani skok cijena nafte koji bi pogodio svjetsko gospodarstvo.
Unatoč sporadičnim blokadama Hormuškog tjesnaca, satelitsko praćenje tankera pokazuje da se izvoz preko Harka nastavlja. U Bijeloj kući tvrde da je dugoročni plan „ukloniti naftu iz ruku režima bez trajnog sakaćenja energetskih potencijala regije”.
Upozorenje bivšeg izaslanika Bivši američki izaslanik za Iran Richard Nephew podsjeća na cijenu koju bi svijet platio za uništenje terminala: „Ekonomija Irana jednostavno će propasti bez ovog otoka. SAD i Izrael svjesni su da bi udar na Hark natjerao Iran da cilja naftnu infrastrukturu susjednih arapskih zemalja, što bi dovelo do eskalacije koju nitko ne želi.”
Dok se vojna kampanja nastavlja, Hark ostaje simbol fine ravnoteže: pritisnuti iranski režim, ali istodobno spasiti žilu kucavicu koja održava stabilnost globalnog energetskog sustava.
