Nakon više od osam desetljeća, njemački povjesničar Jürgen Matthäus tvrdi da je s velikom vjerojatnošću utvrdio tko se nalazi na zloglasnoj fotografiji „Posljednji Židov u Vinici”. Riječ je o Jakobusu Onnenu, učitelju francuskoga, engleskoga i tjelesnoga odgoja rođenom 1906. u selu Tichelwarf na zapadu Njemačke, koji je kao pripadnik pokretne likvidacijske postrojbe Einsatzgruppe C sudjelovao u masovnim ubojstvima na istočnom bojištu.
Istraživanjem arhivske građe i terenskim provjerama Matthäus je ustanovio da se masakr zapravo nije dogodio u Vinici nego u Berdičivu, gradu na jugu Žitomirske oblasti u današnjoj Ukrajini. Egzekucija je izvedena 28. srpnja 1941., nekoliko dana prije planiranog posjeta Adolfa Hitlera tom području, kada je postrojba dobila zadatak „očistiti regiju od Židova i partizana”.
Ključni pomak dogodio se nakon što se istraživaču obratio čitatelj uvjeren da je čovjek s pištoljem njegov suprugov ujak. Obiteljske fotografije dostavljene su istraživačkoj grupi Bellingcat, koja je uz pomoć umjetne inteligencije usporedila lica sa snimke i obiteljskog albuma. Iako se zbog loše kvalitete povijesnih fotografija nije postigla „98 ili 99-postotna” poklapanja, rezultat je bio dovoljno visok da Matthäus javno iznese nalaze, potkrijepljene dodatnim dokumentima o kretanju postrojbe i osobnim podacima o Onnenu.
Onnen je u Nacionalsocijalističku radničku stranku stupio još prije 1933. Na bojištu nije dogurao do visokog čina i poginuo je u kolovozu 1943. Povjesničar žali što su Onnenova pisma s fronta uništena; rođak koji ih je čitao opisao ih je jednostavno kao „banalna”.
Matthäus pretpostavlja da je fotografiju snimio nacistički časnik, a same su je postrojbe tada doživljavale kao ratne „trofeje”. Od oko 20 000 Židova koji su 1941. živjeli u Berdičivu, do početka 1944. preživjelo ih je samo petnaest. Istraživanje se sada nastavlja kako bi se utvrdio i identitet žrtve koja na klecima čeka hitac – posljednja nepoznanica jedne od najupečatljivijih slika Holokausta.