Prof. dr. sc. Dunja Jutronić, istaknuta hrvatska lingvistica i neumorna promotorica splitskoga govora, preminula je nakon duge bolesti.
Rođena u Splitu, engleski jezik i književnost diplomirala je 1967. u Beogradu, a doktorirala 1971. na Pennsylvania State Universityju. Rano akademsko iskustvo stjecala je u zagrebačkom Institutu za lingvistiku, a potom na Filozofskom fakultetu u Zadru, gdje je od 1984. postala redovita profesorica engleske lingvistike.
Od 1993. predavala je na Pedagoškom fakultetu u Mariboru te honorarno u Rijeci i Splitu. Kao Fulbrightova stipendistica 1986./87. boravila je na Cornell Universityju, a gostujuća predavanja držala je na prestižnim američkim sveučilištima poput Yalea i Stanforda.
Jutronić je objavila više od sto znanstvenih i publicističkih radova iz sociolingvistike, dijalektologije, fonetike, fonologije, semantike i filozofije jezika. Posebnu je pažnju posvetila istraživanju i očuvanju čakavskoga narječja, osobito splitske varijante, čemu je posvetila i nekoliko kapitalnih djela:
• „Hrvatski jezik u SAD-u” (1985.) • „Rječnik splitskoga govora” (2006., 2013.) • „Spliski govor, Od vapora do trajekta, Po čemu će nas pripoznavat” (2010.) • „Libar o jeziku Marka Uvodića Splićanina” (2016., s koautorima) • „Rječnik Spliske riči” (2018.)
Bila je članica brojnih stručnih udruga, uredništava časopisa Jezikoslovlje i Croatian Journal of Philosophy te Udruge za zaštitu splitske čakavštine „Marko Uvodić Splićanin”. Njezino bogato znanje i kolegijalnost učinili su je „dobrim duhom” splitske znanstvene zajednice.
Znanstveni opus Dunje Jutronić ostaje trajno uporište budućim istraživačima, a Split je njezinim odlaskom izgubio nezaobilaznu čuvaricu vlastitog jezičnog identiteta.
