Ivana Zuković (48) vratila se u Osijek s vrha Uhuru (5895 m), najvišeg vrha Afrike i jednog od Sedam vrhova svijeta, mjesec dana nakon uspona koji, kaže, „najviše penješ glavom”.
Rođena u Sarajevu, s crnogorskim korijenima i slavonskom adresom, Zuković je planine upisala u životopis još u srednjoškolskim danima, usprkos podsmijehu onih koji su joj poručivali da u ravnoj Slavoniji nema gdje trenirati. Danas iza sebe ima niz alpinističkih pothvata, a Kilimandžaro ističe kao dosad najveći ispit izdržljivosti.
„Planina gradi karakter, ona je sinonim za život: kad pomisliš da nešto ne možeš, kad se već gotovo predaš, shvatiš da ipak možeš”, objasnila je, naglašavajući da je ključ u postavljanju malih, dostižnih ciljeva. Na velikoj nadmorskoj visini, dodaje, glava se poigrava i lako se izgubi smisao – zato mentalna snaga presuđuje.
Uspon na Kilimandžaro trajao je nekoliko dana, a vrhunac je bio izlazak na Uhuru u hladnom, razrijeđenom zraku. Iako se tijelo borilo s visinskom bolešću, Zuković je nastavila korak po korak. „Kada sam osjetila da mi ponestaje snage, podsjetila sam se zašto sam tu i tko sve vjeruje da ću uspjeti”, prisjetila se trenutka slomljene, pa opet pronađene volje.
Povratak kući nije značio predah – u međuvremenu je skijala na francuskim Alpama i penjala feratu kod Mostara, tek sada planira „prvi vikend u sto godina” provesti mirno u Osijeku. No već razmišlja o sljedećem izazovu, ne otkrivajući detalje.
Zukovićev put s Kilimandžara služi kao podsjetnik da granice postavljamo sami. „Najveći vrhovi možda se ne vide s ravnice, ali ih možemo dosegnuti ako vjerujemo u sebe”, zaključuje ova neumorna Osječanka.