Na današnji dan prije točno osam godina, 29. studenoga 2017., umirovljeni general-bojnik Slobodan Praljak ušao je u povijest haškoga tribunala svojim posljednjim, šokantnim potezom.
„Suči, Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu”, izgovorio je, a potom ispio otrov u staklenoj bočici. Unatoč internim istragama u Haagu i provjerama više nizozemskih institucija, ni danas se ne zna kako je otrovna tvar dospjela u strogo kontroliranu sudnicu.
Žalbeno vijeće toga je dana potvrdilo prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora za Praljka i ostale članove tzv. hercegbosanske šestorke, uz manje preinake u dijelu koji se odnosio na udruženi zločinački pothvat. Presuda je izrečena baš 29. studenoga, nekadašnji Dan republike u bivšoj Jugoslaviji, što je dodatno pojačalo simboliku trenutka.
Odvjetnica Nika Pinter, koja je branila Praljka, podsjeća da joj je nakon presude „u glavi vladao čvor misli” koji je morala razmrsiti tijekom policijskih ispitivanja. I osam godina poslije smatra kako presuda „nije odraz činjenica koje su obrane predočile sudu” te vjeruje da će vrijeme pokazati što se doista događalo u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.
Biografski put Slobodana Praljka bio je neuobičajeno raznolik. Rođen 1945. u Čapljini, diplomirao je elektrotehniku, filozofiju i sociologiju, potom i režiju. Radio je kao kazališni i televizijski redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. U Domovinski rat uključio se 1991. kao dragovoljac u Sunji, a u BiH je sudjelovao u akciji „Lipanjske zore” i kratko vodio Glavni stožer HVO-a. U prosincu 1995. zatražio je umirovljenje, a kasnije se bavio poslovnim upravljanjem u tvornici „Chromos boje i lakovi”.
Dobrovoljno se predao Haškom sudu 2004. zajedno s Jadrankom Prlićem, Milivojem Petkovićem, Brunom Stojićem, Valentinom Ćorićem i Berislavom Pušićem. Prvostupanjska presuda iz 2013. teretila ih je za zločine protiv čovječnosti, povrede Ženevskih konvencija te kršenja ratnih zakona i običaja.
Osam godina nakon Praljkova dramatičnog prkosa ostaju otvorena pitanja o sigurnosnom propustu u sudnici, ali i duboke podjele u javnosti oko njegove uloge u ratu. Dok jedni u njemu vide ratnog zločinca, drugi ga i dalje smatraju čovjekom koji je, kako je tada rekao, „izabrao herojsku smrt umjesto nepravedne presude”.