Kad je Oregon 2020. izglasao legalizaciju psilocibina uz stručni nadzor, činilo se da počinje revolucija u liječenju depresije, PTSP-a i kronične anksioznosti. Dvije godine kasnije otvoreni su prvi licencirani centri, a entuzijazam je bio toliki da su se u Portlandu bivše ordinacije i uredi pretvarali u prostore za „vođene tripove”.
Pet godina poslije euforija jenjava. Broj licenciranih uslužnih centara pao je gotovo trećinu, na 24, dok je i 374 registriranih facilitatorica i facilitatorâ sve manje spremno obnavljati dozvole. Posljednji udarac stigao je ovaj tjedan zatvaranjem najvećeg „shroom rooma” od 1 000 m² s pogledom na Mt. Hood.
„The attrition is setting in, and a lot of people are not renewing their license because it is hard to make money”, upozorava vlasnik centra Drop Thesis Gary Bracelin. Trošak jedne seanse nerijetko doseže 3 000 dolara, a osiguravajuća društva terapiju još ne priznaju, pa klijenti sve plaćaju sami. Rezultat je da većina korisnika — prema državnoj statistici — dolazi iz bjelačke populacije, starija je od 44 godine i zarađuje više od 95 000 dolara godišnje.
Jenna Kluwe, bivša terapeutkinja iz Michigana koja je vodila Journey Service Center, pamti izvanredne rezultate: „It’s like five years of therapy in five hours”. No njezin je centar prvi zatvorio vrata kada je partner iznenada priopćio da je novac presušio.
Zagovornici, međutim, tvrde da su oscilacije normalne za svaku novu industriju. „It’s not totally shocking for a brand new program to have a higher price tag”, kaže Heidi Pendergast iz neprofitne organizacije Healing Advocacy Fund. Podsjeća da je oko 14 000 ljudi prošlo legalni tretman bez težih nuspojava, što programu daje važan argument pred saveznim vlastima i drugim saveznim državama koje razmišljaju o sličnom modelu.
Dok kreatori politika vagaju hoće li srezati naknade i ublažiti procedure, vlasnici preostalih centara nadaju se da će potražnja — potaknuta sve većim prihvaćanjem psihodelične terapije — ipak opravdati visoke početne troškove. U suprotnom, prvi američki eksperiment s legalnim gljivama mogao bi postati upozorenje koliko je krhak prijelaz s entuzijazma na održivo tržište.