Pod okriljem 21. Noći muzeja, manifestacije koja je u petak privukla tisuće posjetitelja diljem Hrvatske, i Omiš je otvorio svoja vrata te priredio večer koja je spojila likovnu umjetnost, glazbu i povijesnu dramaturgiju pod zvjezdanim nebom.
Večer je počela u Gradskom muzeju izložbom drvenih skulptura samoukog kipara Jure Stanića Daraka. Ravnateljica muzeja Angela Tabak podsjetila je kako Darakovi radovi prizivaju „svijet težaka, komina i svakodnevice dalmatinskog zaleđa”, donoseći prizore očuvanih uspomena na rodnu Lokvu Rogoznicu.
Nakon kraćeg nastupa polaznika Osnovne glazbene škole Lovre pl. Matačića, publika je krenula u najatraktivniji dio programa – noćnu šetnju starim gradom pod feralima. Interpretatorica kulturne baštine Senka Vlahović povela je kolonu kroz uske kale, kamo su mnogi posjetitelji doputovali iz Splita i Solina samo zbog ovog doživljaja.
U mjesečinom okupanoj tišini otkrivala se najnapetija uloga Omiša: grad je od 15. do 17. stoljeća stajao na prijelomu svjetova, između Mletačke Republike i Osmanlijskog Carstva. Premda okružen osmanskim područjem, razvio je trgovinu, pomorstvo i snažan gradski identitet, egzistirajući „na rubu svjetova” uz neprestanu diplomaciju i domišljatost.
Sudionici su pod slabim svjetlom ručnih svjetiljki tražili grbove plemićkih obitelji i kamene natpise koji još svjedoče o povlasticama što su ih Omišani izborili i branili. Grad je imao stroga noćna pravila: vrata su se u određeni sat zatvarala, a kretati se smjelo samo u paru i s feralom – baš onako kako je to činila i današnja povorka.
Ferali su pritom postali više od scenografije: podsjetili su na doba kada je noć značila oprez, ali i zajedništvo. Noć muzeja u Omišu pretvorila se tako u intimnu lekciju iz povijesti, ispričanu tiho, na ulicama gdje su se povijesni zapleti doista odigrali. Posjetitelji su otišli s dojmom grada koji, čak i u najmirnijoj noći, nosi odjeke stoljeća opasnosti, solidarnosti i tvrdoglave želje za slobodom.