Privatizacijske bitke s početka 2000-ih, političke veze sa Zagrebom i Santiagom te niz dobro tempiranih preuzimanja pretvorili su obitelj Lukšić u jednog od najutjecajnijih igrača hrvatskog turizma.
Početak priče vodi u 1999., kad je tadašnja lijeva koalicija najavila temeljitu provjeru privatizacijskih transakcija. Već 3. ožujka 2000. Fond za privatizaciju otvorio je dosje Karlovačke pivovare i otkrio da je Androniku Lukšiću odobren popust od 30 % namijenjen fizičkim osobama s hrvatskim državljanstvom. U kupoprodaji je, međutim, sudjelovala i njegova lihtenštajnska off-shore tvrtka, pa je vlasnički udjel vrijedan 15 milijuna njemačkih maraka plaćen tek deset milijuna. Država je aferu zatvorila nagodbom teškom tri milijuna DEM.
Od „pivskog“ kapitala do hotelskih perjanica
Po ulasku u Karlovačku pivovaru, Lukšić je brzo stekao kontrolni paket (oko 68 %). No naglasak poslovanja ubrzo seli na turizam: pivovara je 2003. završila u rukama Heinekena, a 2014. i formalno promijenila naziv u Heineken Hrvatska. Time je neizravno „spojena” s celjskom Pivovarom Laško, koja je od 2015. također u vlasništvu nizozemskog diva.
Ključan pomak dogodio se 2000. kada je Lukšić, bez posredovanja države, preuzeo većinski paket Plave lagune. Tržišna borba podigla je cijenu dionice sa 550 na čak 1 000 kuna, dok su se oni koji nisu prodali na vrhuncu ubrzo suočili s padom na 300 kuna.
Politička osovina Zagreb–Santiago
Hrvatska je devedesetih gradila odnose s čileanskom dijasporom, što je dodatno potaknulo bliskost Franje Tuđmana i Andronika Lukšića. U tom je krugu bio i Čileanac Hernán Büchi Buc, ministar financija iz Pinochetove ere, kojega se 1994. imenovalo Vladinim savjetnikom i čiji se potpis kasnije pojavljivao u Lukšićevim kompanijama. Tuđmanov službeni posjet Čileu iste je godine samo dodatno učvrstio vezu.
Treća hotelska sila
Nakon smrti Andronika Lukšića 2005., operacije u Hrvatskoj vodi unuk Davor Luksic Lederer. Portfelj danas obuhvaća Plavu lagunu, Jadranske luksuzne hotele, Istraturist, Hotel Croatia u Cavtatu i nekoliko manjih društava. Zajedno s Valamar Rivijerom i Maistrom, Lukšićevi hoteli čine „veliku trojku” koja se natječe za primat na hrvatskom tržištu.
Kontroverze oko popusta i off-shore struktura ostaju mrlja iz tranzicijskih godina, ali nisu spriječile da se nekadašnji „pivarski” igrač prometne u ključnog investitora hrvatskog turizma.
