Blagdanski likovi i datumi
Etnolog i antropolog Tomislav Pletenac podsjeća da se tijekom povijesti mijenjao i sam datum Božića, dok je lik koji donosi poklone prošao neobičnu evoluciju. Sveti Nikola, tradicionalno u bijeloj biskupskoj odori, krajem 19. stoljeća „prebojan“ je u crveno zahvaljujući velikoj marketinškoj kampanji.
Nakon 1945. službeno se ukidao Božić u Jugoslaviji pa je 31. prosinca proglašen Danom dječje radosti. „Prvo se razmišljalo da poklone nosi stari partizan, što je bilo potpuno suludo, pa je ubrzo preuzet ruski Djed Mraz – lik dovoljno sličan američkom Santa Clausu i neopterećen ideologijom“, kaže Pletenac.
U katoličkim je zemljama ostala dvojba oko Svetog Nikole jer, za razliku od protestanata, imaju kult svetaca. „Moja mama i baka dobivale su darove od malog Isusa na Božić, a od Nikole 6. prosinca“, prisjeća se.
Potrošački diktat
Premda su 1990-ih mnogi očekivali da će se Božić vratiti u obiteljski krug, mladi i dalje Badnjak slave u noćnim izlascima. „Blagdanska organizacija danas je ozbiljan menadžerski posao: kupnja poklona, osmišljavanje menija, slaganje popisa gostiju… Mnoge obitelji to financijski i logistički jedva izdrže, dok samci ili oni u disfunkcionalnim odnosima osjećaju dodatni pritisak jer im se neprestano poručuje da je Božić isključivo obiteljski praznik“, upozorava sugovornik.
Stoga su filmovi i popularna glazba postali svojevrsni bijeg – svako desetljeće pojavi se domaći božićni hit, no „božićne narodnjake“ još čekamo.
Pažnja, društvene mreže i ‘molitelji’
Pleteni je zabrinut i zbog načina na koji društvene mreže hvataju pažnju tinejdžera. Smatra da bi zabrana korištenja prije 16. godine bila previsoka, ali ističe da se „pažnja odgaja“ kroz predmete poput likovne i glazbene kulture, koje su potcijenjene.
Za tzv. javna molitvena okupljanja muškaraca na trgovima kaže da „nemaju što tražiti vani“, jer poruka kojom se osnažuju muškarci podređivanjem žena „nije vjernička, nego retrogradna“.
Šira slika i oprezna prognoza
Pleteni procjenjuje da će se Europa uskoro suočiti s ozbiljnim izazovima: slabi transatlantski odnosi, neizvjesna suradnja s Rusijom i Kinom te manjak jakih europskih političkih lidera. „U politici više nikoga ne zanima budućnost“, tvrdi i dodaje da iskustvo života u socijalizmu može pomoći preživjeti „čupava“ vremena koja dolaze.
Desničarsko nasilje na hrvatskim ulicama trenutačno je, po njemu, prigušeno, no ne isključuje mogućnost naglog izbijanja sukoba ako se dogodi ozbiljan incident: „Tada će odgovornost biti isključivo na Vladi.“