Hrvatski gledatelji posljednjih su dana dobili neuobičajen izbor: saborskog zastupnika Josipa Dabru u glazbenom izdanju i norveškog skijaškog asa Johannesa Høsflota Klæba u završnici Zimskih olimpijskih igara.
Dabro, donedavni ministar i istaknuti član Domovinskog pokreta, pojavio se s glazbenim nastupom koji je, unatoč kratkome trajanju, izazvao lavinu reakcija. Liberali poput Darija Hrebaka javno su se oglasili, satiričari dobili novu građu, a dio publike, kako priznaju, udario je „glavom o zid”, pitajući se: „Što mi bi!? I jel’ to meni treba!?”
Bijeg od političke kakofonije mnogi su potražili u kvizu „Volim Hrvatsku“. Uređeni studio, voditeljski ples Mirka Fodora i novi sponzorski darovi – navodno „ispravljaju kralježnicu“ – ponudili su lagan, rodoljubni štih, daleko od takozvane „Dabro televizije“.
Na programima se nastavlja i dominacija turskih telenovela. Publika sada može usporediti original „Osveta na štiklama“ s domaćom verzijom „Sjene prošlosti“, nekoć hvaljenom i u saborskim klupama. Dok je turska glazba vedrija, scenaristička struktura ostala je gotovo preslikana – uključujući neumornog inspektora koji svakodnevno prima svjedoke, ali do rezultata ne dolazi.
Paralelno, serija „Divlje pčele“ ulazi u romantični klišej: likovi gotovo razmjenjuju partnere, ali, u skladu s erom koju prikazuje, i dalje se pazljivo čuvaju potkošulja pred kamerama.
A onda – apsolutna suprotnost. U maratonskoj utrci na 50 kilometara trojica su Norvežana vodila od starta, no Klæbo je na posljednjem usponu ubacio nadljudsku brzinu, odšprintao i uz osmijeh prošao cilj. Njegov finiš podsjetio je koliko red, rad i sportska kultura mogu izgledati nestvarno u odnosu na domaću političko-medijsku svakodnevicu.
Između nespretnog pjevačkog izleta hrvatskog političara i olimpijskog savršenstva norveškog sportaša razmak je golem, ali oba su prizora ovoga tjedna podcrtala istu istinu: izbor uvijek postoji – no nije uvijek ugodan.