Mladi bosanskohercegovački pjevač Adi Šoše proslavio je Dan žena prvim velikim nastupom u zadarskoj dvorani Višnjik, okupljajući publiku koja je ispunila tribine do posljednjeg mjesta.
„Sjećam se kada sam prije otprilike tri godine prvi put pjevao u Zadru, pred mnogo manje ljudi. Sanjao sam ovakve trenutke, još mi djeluje nestvarno, pa hvala Bogu što me pripazio”, rekao je pjevač, vidno dirnut prizorom pune dvorane.
Šoše je publici priznao da je do svoje dvadesete godine, zbog snažne anksioznosti, izbjegavao pjevati čak i pred roditeljima. Danas, međutim, govori o neprestano rastućem interesu za njegove koncerte: „Priča svakim danom postaje ozbiljnija, veća i ljepša. Sve čekam kada ću ljudima dosaditi, ali dolaze u još većem broju. Hvala im od srca.”
Prije izlaska na pozornicu, ističe, pokušava pronaći malo mira, iako se svlačionica obično pretvori u „kaotično stanje”. Ritual svodi na gutljaje vode i brzinsko popravljanje frizure, za koju se kroz smijeh žali da je „uglavnom grozna prije svirke”.
Podršku, kaže, najviše duguje obitelji. Roditelje naziva „prekrasnom podrškom”, a s posebnom ponosom govori o 26-godišnjoj sestri Lejli. Ona je dvanaest godina svirala violinu, izvrsno pjeva i nedavno mu je poslala vlastitu obradu jedne pjesme, premda je karijeru usmjerila izvan glazbe nakon što je završila dva fakulteta.
Šoševo putovanje – od mladića kojeg je paralizirala trema do izvođača koji puni dvorane – potvrđuje da se snovi mogu ostvariti uz ustrajnost, vjeru i publiku koja prepoznaje iskrenu emociju.