Prije točno osamdeset godina na obali uz ušće Neretve počelo je nicati naselje koje će se kasnije pretvoriti u Ploče. Temelj su bile drvene barake – njih 55 – u kojima su radnici angažirani na izgradnji i razvoju Luke Ploče živjeli bez vode, struje i kanalizacije.
Barake su dobivale imena prema namjeni ili zavičaju stanara ‒ splitska, hercegovačka, ribarnica, piljarnica… U jednoj prostoriji spavalo je i po nekoliko članova obitelji, dok su se djeca igrala u prašini, a odrasli ručno dovlačili materijal drvenim „tragačima” i malim vagonima. Nakon smjene okupljali su se u gostionici Obala Ante Petričevića, gdje se uz briškulu, trešetu i bućanje stvarao prvi društveni život budućeg grada.
Rast radničke kolonije Krajem 1949. broj stanovnika naglo se povećava dolaskom radne snage iz svih dijelova tadašnje države. Barake ostaju glavni oblik smještaja, ali početkom pedesetih stižu prve infrastrukturne promjene: dovršavaju se dalekovod i vodovod, niču lučki objekti, a Prišnica, Milosavac i prostor podno Zminjca poprimaju obrise trajnog naselja.
Na sjednici 15. svibnja 1951. Komisija u kojoj su sjedili predstavnici Urbanističkog zavoda za Dalmaciju, Ministarstva pomorstva FNRJ, Luke južnog Jadrana, Jugoslavenske mornarice i lokalnih odbora potvrdila je izgradnju putničke obale, sportsko-ribarskog mandrača te lučko-administrativnih zgrada. Raspravljalo se i o gradnji stanova za radnike, čime se ubrzalo pretvaranje radničkog logora u planski uređeno naselje.
Zlatne sedamdesete Poslovni uspon Luke u sedamdesetim godinama donosi skok plaća i društvenog standarda. Radnici dobivaju stanove, besplatan prijevoz, lučku ambulantu i restoran u kojem se svakodnevno moglo skuhati tisuću obroka. Između 1970. i 1985. Luka ulaže 510 milijuna dinara u stanogradnju, omogućujući zaposlenicima i pravo otkupa.
Iako su barake s vremenom srušene, sjećanje na te skromne, ali zajedništvom ispunjene dane ostalo je dio kolektivnog identiteta Pločana. Tu su se rađala prva djeca grada, stvorena trajna prijateljstva i postavljen temelj moderne luke bez koje bi priča o današnjim Pločama bila nezamisliva.