Desetljećima je predbožićno kolinje bilo srce života u selima podno Biokova. Danas se, upozorava vrgorski veterinar dr. Ivo Ajduković, cijeli svinjogojski fond u 26 naselja „može izbrojati na prste”.
• Ukupno zaklane svinje ove zime: 52 komada, uključujući 20 uzoraka pristiglih iz Otrić-Seoca i Staševice. • U samoj Vrgorskoj krajini – tek oko 30 svinja. • Prije 25 godina brojio se stado od približno 1700 grla.
„Iz Draževitića, Umčana, Dusine, Velikog Prologa i Milošića nije došao nijedan uzorak. U Dusini, nekad najvećem selu, više nitko ne drži svinje”, nabraja Ajduković. Slično je uz polje Rastok: samo su u Banji dvije svinje „išle pod nož”, a u Podprologu i Orahu nema ni jedne. Rašćani, Zavojani, Poljica – ista slika.
Ironija je tim veća što se upravo u Vrgorcu nalazi jedna od najvećih mesnih industrija i sušara dalmatinskog pršuta u regiji. No mesa iz domaćih svinjaca gotovo da nema. „A čime ćemo ih hraniti? Koliko je površina pod domaćim kukuruzom? Sve uvozimo, sumnjive kvalitete i genetike”, kaže veterinar. Od preostalih 30 grla većina je, dodaje, stigla kao obilježeni uvozni odojci, pa se do klanja tovila do 150–200 kilograma.
Demografski slom sela, brži tempo života i sve rjeđe zimske studeni ugasili su običaj koji je okupljao obitelji uz ognjište, vino i divenice. „Mislim da se stara vremena više nikad neće vratiti”, pesimističan je Ajduković.
Ipak, svijetli primjer dolazi iz Stilja. Joze Tolj Pajo, otac petero djece, i dalje uzgaja nekoliko svinja: „Želim da djeca znaju što jedu. Radim u polju, donosim im tikve, kupus, blitvu… Meso je prvoklasno.” Njegova fotografija s ovogodišnjeg kolinja možda će uskoro, kažu mještani, završiti u muzeju – kao podsjetnik na posljednje dane jednog dalmatinskog običaja.