Randall Gamboa Esquivel (52) napustio je Kostariku zdrav krajem 2024., prešao granicu SAD-a i Meksika i ubrzo završio u pritvoru američke Službe za imigraciju i carinu (ICE) zbog ponovnog nezakonitog ulaska. Deset mjeseci kasnije vlasti su ga, prikovanog za bolnički krevet i bez svijesti, ambulantnim letom vratile u San José. Pet tjedana poslije preminuo je u bolnici u rodnom Pérez Zeledónu.
Obitelj je šokirana naglom promjenom njegova stanja.
„Kako je moguće da se kući vratio prljav, zapušten, s dekubitima po cijelom tijelu i u vegetativnom stanju?”, pita se sestra Greidy Mata, prisjećajući se da su videopozivi sve do 12. lipnja pokazivali zdravog, „visokog, bucmastog, robustnog” čovjeka.
Nestanak kontakta i dramatična dijagnoza Nakon 12. lipnja Gamboa je, prema bolničkoj dokumentaciji, prebačen iz pritvorskog centra Port Isabel u Valley Baptist Medical Center u Harlingenu s „promijenjenim mentalnim statusom”. Liječnici su mu do 7. srpnja dijagnosticirali sepsu, rabdomiolizu, proteinsku pothranjenost i toksičnu encefalopatiju, uz još šest problema. U izvješću se navodi i da je primao antipsihotike i antidepresive, iako obitelj tvrdi da ranije nije bolovao od mentalnih bolesti.
Gamboa je krajem srpnja ocijenjen katatoničnim; 2. kolovoza liječnik bilježi kako „ne reagira, povremeno trepće, prisutna je decerebracijska postura”, a uvedena mu je nazogastrična sonda. Smrtni list ne navodi uzrok smrti, a dodatni dokument upozorava da bi se on mogao ustanovljavati mjesecima.
Tišina institucija Mata kaže da su informacije o bratovu stanju dobili tek u kolovozu, nakon što je angažirani odvjetnik pronašao Randalla „u krevetu, prati pogledom, ali ne govori”. Kostarikansko ministarstvo vanjskih poslova nije odgovorilo na pitanje je li itko iz konzulata posjetio Gambou u Teksasu, dok je ravnatelj migracijske službe Omer Badilla potvrdio tek da je primio obavijest o deportaciji, ali ne i o zdravstvenom stanju.
Američka strana tvrdi da je skrb bila primjerena. Dužnosnica Ministarstva domovinske sigurnosti Tricia McLaughlin ističe da zatočenici prolaze trijažu u roku 12 sati, cjeloviti pregled unutar 14 dana te imaju pristup 24-satnoj hitnoj službi. „Ovo je najbolja zdravstvena skrb koju su mnogi stranci ikada dobili”, navodi McLaughlin u e-poruci.
Obitelj, međutim, ostaje bez odgovora na ključno pitanje: kako je zdravi muškarac u nekoliko mjeseci u pritvoru postao nepokretan i na kraju preminuo. „Ponekad mi se sve čini poput horora ili laži”, kaže Mata, dodajući da joj misli ne daju spavati: „Što bi bilo da smo ranije znali koliko je bolestan?”
Istraga o uzroku pogoršanja i odgovornosti nadležnih tijela tek treba započeti, no Gamboina obitelj najavljuje da neće stati dok ne sazna istinu.