Plastika je postala „ozbiljna, rastuća i nedovoljno prepoznata prijetnja” ljudskom zdravlju i planetu, stoji u sveobuhvatnom pregledu objavljenom u medicinskom časopisu The Lancet. Autori upozoravaju da globalna „plastična kriza” svake godine uzrokuje najmanje 1,5 bilijuna američkih dolara zdravstvenih troškova te dovodi do bolesti i prerane smrti kroz cijeli životni vijek, od trudnoće do starosti.
Glavni pokretač problema je eksplozija proizvodnje: količina proizvedene plastike porasla je više od 200 puta od 1950. i, prema projekcijama, gotovo će se utrostručiti do 2060. na više od milijarde tona godišnje. Najbrže raste segment jednokratnih proizvoda – boca za piće, ambalaže brze hrane i sličnih artikala – dok se manje od 10 % plastike reciklira.
Štetno u svakoj fazi
Plastika ugrožava ljude i okoliš u svim fazama svog „života”: od vađenja fosilnih goriva potrebnih za proizvodnju, preko same proizvodnje i uporabe, do odlaganja i spaljivanja. Više od 98 % plastičnih proizvoda izrađeno je od nafte, plina ili ugljena, pri čemu proces otpušta oko 2 milijarde tona CO₂ godišnje – više nego što emitira Rusija.
Više od 16 000 kemikalija koristi se kao punila, boje, usporivači gorenja i stabilizatori, a mnoge su povezane s raznim zdravstvenim problemima. Autori navode da su fetusi, dojenčad i mala djeca posebno osjetljivi na djelovanje tih tvari: povećan je rizik od spontanih pobačaja, prijevremenih i mrtvorođenih poroda, malformacija, poremećaja rasta pluća, dječjih karcinoma i kasnijih problema s plodnošću.
Mikro- i nanoplastika, nastala raspadanjem otpada, pronađena je u krvi, mozgu, majčinu mlijeku, posteljici, sjemenu pa čak i u koštanoj srži. Iako su potpuni zdravstveni učinci još nepoznati, istraživači pozivaju na oprez zbog mogućih poveznica s moždanim i srčanim udarima.
Pritisak na globalni sporazum
Izvješće je objavljeno uoči završne runde pregovora o prvom globalnom sporazumu o plastici. Više od 100 država zalaže se za ograničenje proizvodnje, dok petrostati poput Saudijske Arabije i industrijski lobiji guraju strategiju usmjerenu isključivo na recikliranje. No autori u studiji ističu: „It is now clear that the world cannot recycle its way out of the plastic pollution crisis.”
Voditelj istraživanja, pedijatar i epidemiolog Philip Landrigan s Bostonskog koledža, upozorava: „We know a great deal about the range and severity of the health and environmental impacts of plastic pollution … The impacts fall most heavily on vulnerable populations, especially infants and children.”
Analiza je prva u nizu izvješća koja će redovito pratiti zdravstvene i okolišne posljedice plastike. Surogatorica projekta, pravnica Margaret Spring, poručuje da će ta serija pružiti „robustan i neovisan izvor podataka” kreatorima politika na svim razinama.
Autori zaključuju da se plastika pogrešno percipira kao jeftin materijal: kada se uračunaju skriveni zdravstveni troškovi, cijena postaje golema, a hitne mjere – od ograničenja proizvodnje do strožih regulativa o kemikalijama – neizbježne.