Bonobi više nisu neupitni mirotvorci među čovjekolikim majmunima. Opsežna studija provedena u 16 europskih zooloških vrtova pokazuje da je razina agresije u bonoba i čimpanza – dviju nama najbližih vrsta – zapravo vrlo slična, ali se razlikuje po tome tko je najčešće napadač, a tko meta.
Znanstvenici su 18 mjeseci promatrali 22 skupine: devet čimpanzinih s 101 jedinkom i 13 bonobovih s 88 jedinki. Bilježili su zalijetanja, udarce, ugrize, šamare i gaženje. Statistika nije otkrila razliku u učestalosti agresije između vrsta, no otkrila je drugačiji obrazac moći.
• ČIMPANZE – patrijarhat – agresiju uglavnom pokreću mužjaci – napadaju i mužjake i ženke
• BONOBI – matrijarhat – ženke su znatno agresivnije nego u čimpanza – udarci i ugrizi najčešće pogađaju mužjake
„Način na koji se agresija raspoređuje oblikuje tko nad kime ima moć”, kaže voditelj istraživanja Emile Bryon sa Sveučilišta u Utrechtu. Dodaje da bonobi, iako poznati po socio-seksualnom „vodi ljubav, a ne rat” pristupu rješavanju napetosti, u zatvorenim skupinama mogu biti i najmiroljubiviji i najratoborniji primati u promatranju.
KULTURNE RAZLIKE Percepcija bonoba kao pacifista nastala je jer:
- s obližnjim skupinama rijetko ulaze u sukobe,
- gotovo nikad ne ubijaju pripadnike vlastite skupine (zabilježen je tek jedan slučaj 2025.),
- konflikte često „gase” spolnim kontaktom svih spolnih i dobnih kombinacija.
Međutim, proučavanje u kontroliranim uvjetima otkriva da podjela na miroljubive bonobe i ratoborne čimpanze pojednostavnjuje stvarnost. Obe vrste dijele 98,8 % genoma s ljudima, no njihovi društveni poredci – patrijarhat nasuprot matrijarhatu – ključni su za razumijevanje različitih izljeva nasilja.
Istraživači upozoravaju da je teško reći ponavlja li se isti obrazac u divljini. Divlje čimpanze vode teritorijalne ratove, dok su bonobi, ograničeni na prašume Demokratske Republike Kongo, puno teže dostupni znanosti.
Unatoč tomu, studija objavljena u časopisu Science Advances potiče na oprez pri izvođenju paralela s ljudskim društvima. „Naši su sustavi puno složeniji, ali analiza moći ostaje ključno ‘tkivo’ koje potiče ili suzbija nasilje – kod njih i kod nas”, zaključuje Bryon.