Jack Kerouac, ikona beat-generacije i autor romana „Na cesti”, u javnoj se mašti često svodi na sliku razbarušenog cestovnog nomada. Izložba „Running Through Heaven: Visions of Jack Kerouac”, otvorena u njujorškom Grolier Clubu do 16. svibnja, pokušava razbiti taj klišej i prikazati pisca kao složenu, ponekad krhku osobu.
Pisma koja je pisao vjerujući da će ih svijet čitati
Kustos i vlasnik svih 140 izloženih predmeta, povjesničar Jacob Loewentheil, otkupio je dosad neobjavljenu korespondenciju koju je dvadesetogodišnji Kerouac slao prijatelju u rodni Lowell dok je studirao na Columbiji. U njima se vide prvi tragovi „spontanog proznog” stila, ali i mladić koji je već tad bio uvjeren u vlastitu književnu slavu – te pomno pratio kako ga drugi doživljavaju.
Na jednoj od unutarnjih korica svog primjerka Dostojevskoga – romana „Opsjednuti” – Kerouac je zapisao rečenicu „as if they were all running through heaven”. Upravo ta rečenica nadahnula je naslov izložbe i prateće Loewentheilove monografije, za koju je predgovor napisala ugledna proučavateljica beata Ann Charters.
Relikvije svakodnevice
Umjesto putničkih torbi i prugarskih lampi, postav pokazuje:
• staklenu pepeljaru u kojoj je i dalje vidljiv sloj pepela, • radni raspored s kolodvora iz travnja 1953. – podsjetnik da je autor, unatoč slavi, cijeli život prihvaćao fizičke poslove, • duhansku torbicu s krupno rezanim duhanom, • ležerne hlače i kućne papuče (potonje su, zbog konzervatorskih razloga, izostavljene).
„Kerouac je većinu vremena zapravo provodio kod kuće”, ističe Loewentheil, dodajući da mu posjedovanje tako intimnih predmeta djeluje "pomalo nametljivo".
Granica između javnog i privatnog
Izbor pisama podiže pitanje jesu li osobne bilješke dio opusa ili tek materijal za znatiželjne oči. Kustos je svjesno izostavio eksplicitne studentske opise seksualnih iskustava i upozorava na povremeni antisemitizam zabilježen u rukopisima. Kad je riječ o Kerouacovoj seksualnosti, iz pisama se iščitava nesigurnost: "Etiketiranje bi, čini mi se, bilo pogrešno – ako on sam nije bio siguran, kako bismo mi mogli biti?", napominje Loewentheil.
Izložba također spaja dva duhovna pola autorova života: katoličku krunicu koju je nosio oko vrata i budističke molitvene perle korištene u meditaciji.
Dugački svitak ponovno mijenja vlasnika
U isto vrijeme u javnost je stigla vijest da će se originalni, 37 metara dugačak svitak prvog rukopisa „Na cesti” uskoro ponuditi na dražbi. Kada je bio prodan 2001., dio Kerouacovih suvremenika taj je čin nazvao „blasfemijom”. Loewentheil sada samo izražava nadu „da će rukopis završiti kod skrbnika koji će ga učiniti dostupnim javnosti”.
Nježniji Kerouac za novu publiku
Kustos vjeruje da će pisma i predmeti omekšati popularnu sliku „macho” pustolova. „Imao je golemo, otvoreno srce; na neki je način bio previše nježan za svijet u kojem se našao”, zaključuje.
„Running Through Heaven” stoga poziva posjetitelje da odvoje autora od legende – znajući da je, u Kerouacovu slučaju, ta crta jednako dugačka i neuhvatljiva kao svitak na kojem je nastala „Na cesti”.