Početak televizijske godine donio je poznati prizor: programi su prepuni repriza. Iako to mnoge gledatelje frustrira, postoje emisije koje se mogu gledati iznova bez zadrške.
Najbolji primjer za to je putopisno-kulinarska serija američkog glumca Stanleya Tuccija, u kojoj autor istražuje Italiju kroz lokalnu hranu, povijest i priče običnih ljudi. Tucci ponovno prolazi od sjevera do juga, od poznatih metropola do malenih sela, pritom otkrivajući detalje koje ni upućeniji ljubitelji Italije nisu uvijek primijetili.
Gledanost dokazuju i povratne reakcije publike: mnogi ističu da seriju ne prate samo zbog jela koja se pripremaju, nego zbog specifičnog Tuccijeva stila – smirenog, znatiželjnog i nenametljivog.
U kontrastu s Tuccijevim elegantnim zalogajima, domaći program podsjetio je i na humorne klasike. Jedna od anegdota koja se ovih dana prepričava vraća nas u pedesete godine prošlog stoljeća: u okolici Sinja popularna „Kate iz ’Pčela’” pruža susjedu jaja uz opasku „domaća su”, a on, naviknut na trgovinu, sumnjičavo pita jesu li možda ipak kupovna. Kratka scena sažima duh starijih televizijskih uradaka – jednostavne, tople i duhovite.
Za dio gledatelja to je dovoljan razlog da se pomire s reprizama: kada su sadržaji kvalitetni i nose dozu nostalgije, vrijeme emitiranja postaje manje važno. Dok se čeka val novih produkcija, čini se da će provjerene formule još neko vrijeme držati publiku pred ekranima.