Topnički udari, raketiranje i zračni napadi ponovno potresaju stotine kilometara duge tajlandsko-kambodžanske granice. Pogranična sela prazne se drugi put u posljednjih pet mjeseci; tisuće stanovnika smještene su u privremena skloništa, ne znajući kada će se vratiti kućama.
Prekid vatre dogovoren u srpnju, pod snažnim američkim pritiskom – točno dok su Bangkok i Phnom Penh pregovarali o snižavanju carina za pristup američkom tržištu – pokazao se krhkijim nego ikad. Tajland je pristao nevoljko, a Kambodža, svjesna slabijeg pregovaračkog položaja, lakše je prihvatila međunarodno posredovanje. Napetosti, međutim, nikada nisu nestale.
Korijen sukoba vraća se na početak 20. stoljeća, kada je Francuska, tada kolonijalna sila u Indokini, povlačila granicu između Sijama (današnjeg Tajlanda) i Kambodže. Razgraničenje u planinskim, rijetko naseljenim zonama nikada nije precizno provedeno na terenu, ostavljajući prostor za različita tumačenja koja povremeno prerastu u otvorene sukobe.
Najpoznatije žarište jest područje oko hrama Preah Vihear, drevnog hinduističkog kompleksa na liticama masiva Dangrek. Iako je Međunarodni sud pravde 1962. presudio da hram pripada Kambodži, Tajland presudu nikada nije u potpunosti prihvatio. Simbolička važnost hrama redovito potiče nacionalističke sentimente u obje zemlje, a svaki incident brzo biva predstavljen kao obrana suvereniteta.
Današnja eskalacija produbljuje humanitarnu krizu: evakuirana sela ostaju bez opskrbe, a pogranični ekosustav trpi štetu od minobacačkog granatiranja i požara koje izazivaju raketni udari. Diplomatima u regiji sve je teže zadržati komunikacijske kanale otvorenima dok se vojske prepucavaju iznad nejasno utvrđene granice.
Za sada nema naznaka novih mirovnih pregovora, a promatrači upozoravaju da bi, bez jasnog međunarodnog posredovanja i trajnog rješenja stoljetnog razgraničnog spora, najnoviji val nasilja mogao prerasti u dugotrajan sukob s nesagledivim posljedicama za civile s obje strane granice.