Norveška danas bira novi sastav parlamenta, no pitanje odnosa s Europskom unijom – i dalje ključnog ekonomskog partnera – jedva da se spominje. Zemlja s 5,6 milijuna stanovnika nije članica EU-a, ali zahvaljujući Europskom gospodarskom prostoru (EEA) uživa pristup jedinstvenom tržištu te preuzima većinu europskih pravila – bez prava glasa u Bruxellesu.
• EU čini više od 60 % norveške trgovine, a dvije trećine norveškog izvoza završava na tržištu Unije. • Unatoč tomu, 55 % birača i dalje se protivi ulasku u EU; još 12 % nije sigurno, a tek 3–4 % smatra da su EU/EEA bitno izborno pitanje. • Norvežani su članstvo odbili na referendumima 1972. i 1994. godine.
Stručnjaci upozoravaju da se jaz između punopravnog članstva i statusa u EEA-u širi. Minstar vanjskih poslova Espen Barth Eide izjavio je kako se „delta između članstva u EU-u i članstva u EEA-u povećava”, dok je konzervativka Ine Eriksen Søreide poručila da cijena ostanka izvan Unije raste „iz dana u dan”.
Bogatstvo od nafte i plina Norveškoj omogućuje da financijski osjeti manje pritiska, pa EU rijetko dospijeva u fokus javne rasprave. U Oslu su čak nestali briselski dopisnici; svakodnevno praćenje europske politike svelo se na tek nekoliko entuzijasta, a birači ostaju slabo informirani.
Glavne teme kampanje: skuplji život, porez na bogatstvo, migracije i dvojba treba li državni mirovinski fond težak 2 bilijuna dolara prodati udjele povezane s ratom u Gazi.
Politika bez rizika Desni populistički Naprednjački blok (18,9 % potpore) zaziva „renegocijaciju” EEA sporazuma, no svjestan je da bi takav potez najprije zahtijevao raskid sadašnjeg ugovora – a to u Stortingu nema realnu većinu.
Vladajuća Laburistička stranka vodi s 29,5 % i predvodi koaliciju koja, prema projekcijama, osvaja 91 od 169 zastupničkih mjesta. Predstavlja se kao čuvar EEA-a, a povratak bivšeg glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga u ulozi ministra financija dodatno je učvrstio njezinu poziciju. Ipak, premijer Jonas Gahr Støre – iako poručuje da „Europa treba Norvešku, a Norveška treba Europu” – brižno izbjegava previše proeuropskog zanosa.
Energija kao lakmus papir Najopipljiviji utjecaj Bruxellesa norvećanska kućanstva osjećaju na računima za struju. Kad su 2022. cijene u EU-u eksplodirale, izvoz hidroenergije prema Danskoj i Njemačkoj poskočio je, a kompanija Statkraft udvostručila prihode. Građanima su, međutim, računi narasli. Vlada je nakon toga odgodila usklađivanje s novim europskim energetskim pravilima i uvela subvencionirane, fiksne tarife.
Europska komisija zasad nije reagirala, ali je Oslu zadala udarac prestižu ne izuzimajući ga iz novih zaštitnih mjera na čelik. Ipak, ni ta epizoda nije promijenila raspoloženje: 41 % građana i dalje ne zna što misliti o energetskoj regulativi zbog koje je vlada prvo pala, pa se pregrupirala.
Što god donio današnji izborni rezultat, dramatičnih zaokreta prema Bruxellesu ne očekuje se. Norveška će vjerojatno nastaviti poznatu akrobaciju: u Bruxellesu obećavati da smanjuje zaostatak u implementaciji propisa, a kod kuće uvjeravati birače da neće usvojiti nijedno pravilo koje im nije po volji.
