Norveško-nizozemsko-njemačko-švedsko-britanski psihološki triler „Armand” debitantsko je dugometražno ostvarenje redatelja Halfdana Ullmanna Tøndela, dobitnika Zlatne kamere u Cannesu 2024. godine i unuka kino-legendâ Ingmara Bergmana i Liv Ullmann.
U središtu priče nalazi se glumica Elisabeth (tumači je Renate Reinsve, naglo afirmirana u filmu „Najgora osoba na svijetu”), samohrana majka koja jureći prema osnovnoj školi prima vijest da je njezin sin Armand umiješan u težak incident. Drugi dječak, Jon, tvrdi da ga je Armand „prikovao za pod, udario i zaprijetio da će ga analno silovati”. Zatečen je u svlačionici sa skinutim hlačama i ogrebotinama. Školsko osoblje upozorava roditelje da „treba pažljivo birati riječi” jer slučaj može eskalirati.
Kako se Elsabeth, zajedno s roditeljima oštećenog dječaka, Sarom i Andersom, pokušava probiti do istine, kamera u prvoj polovici filma stvara klaustrofobičnu napetost – hodnici školske zgrade postaju poput labirinta, a djeca ostaju izvan kadra, prisutna isključivo kroz strahove odraslih. Autor ovdje spaja motive iz filmova o lažnim optužbama („Lov”) i školske drame („Zakon zbornice”), sugerirajući da nijedna verzija događaja nije potpuno pouzdana.
Nakon što pod pritiskom puca i obuzima je nekontrolirani smijeh – scena koju je Reinsve, prema vlastitim riječima, snimala deset sati – film klizi u nadrealne vode: lažni požarni alarmi, iznenadna krvarenja iz nosa, fantomski dječji zbor i zombijevske figure koje hvataju junakinju. Ovi košmari vizualiziraju njezin rasap, a istodobno prizivaju estetsku baštinu Bergmanove „Persone”.
U završnici Tøndel pojačava razliku između objektivne stvarnosti i Elisabethine tjeskobe, riskirajući da udalji fokus od početne misterije, ali pritom ostaje dosljedan ideji da je roditeljski strah ponekad veći od samog događaja. Ocjena: 3,5/5 zvjezdica.