Norveški biatlonac Johan Olav Botn ispisao je dirljivu priču na Zimskim olimpijskim igrama. Nakon što je u napetoj utrci dotrčao do zlata, Botn je digao ruke u zrak, zastao, a zatim u tišini uperio prst prema nebu. Umjesto slavljeničkog osmijeha iz očiju su mu potekle suze.
„Ovo je za tebe”, tiho je izustio dok su mu suigrači prilazili čestitati. Medalju je, kaže, posvetio svojem bliskom prijatelju i reprezentativnom kolegi Sivertu Guttormu Bakkenu, koji je krajem prosinca tragično preminuo.
Scena na cilju ostavila je dubok dojam na gledatelje. Botn nije skrivao koliko mu znači uspjeh, ali još manje je skrivao tugu zbog gubitka prijatelja s kojim je godinama dijelio stazu, treninge i planove za Peking.
Dok se norveška zastava vijorila nad svečanim postoljem, publika je svjedočila intimnom trenutku sportaša koji je olimpijski vrh pretvorio u tihu posvetu onome čega više nema. Botnova gesta još jednom podsjetila je da, iza medalja i rekorda, stoje ljudi, emocije i priče jače od bilo kakvog sportskog rezultata.