Površine pod cvijećem i ukrasnim biljem u Hrvatskoj u samo pet godina srezane su gotovo na polovicu. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 2019. je cvijeće zauzimalo 300 hektara, dok je 2024. korišteno tek 162 hektara – svega 0,01 % ukupnog poljoprivrednog zemljišta. Pad prati i broj proizvođača: 2020. se uzgojem cvijeća bavilo 346 obiteljskih gospodarstava, a stručnjaci procjenjuju da ih je danas još manje.
Manjak domaće ponude najjasnije se vidi u vanjskotrgovinskoj bilanci. Lani je uvezeno 2 600 tona rezanog, svježeg i sušenog cvijeća vrijednog 22,8 milijuna eura, dok je izvoz iznosio skromnih 129 tona i 1,1 milijun eura. Negativni saldo od 21,6 milijuna eura pokazuje da Hrvatska „troši mnogo više cvijeća nego što ga proizvodi”, upozorava dr. sc. Goran Butorac s Ekonomskog instituta Zagreb.
Ovisnost o uvozu pritom se pretvorila u gotovo potpunu ovisnost o jednom izvoru. U 2005. godini Nizozemska je sudjelovala s 69 % u hrvatskom uvozu cvijeća, no do 2024. taj se udio popeo na 99 %. Ulazak Hrvatske u Europsku uniju dodatno je ubrzao nizozemsku dominaciju, pretvarajući domaće cvjećarstvo u ilustraciju „kako se Hrvatska sustavno i godinama pretvarala u potrošačko društvo”.
Ni rast cijena ne potiče proizvodnju. Iako su poljoprivredni proizvodi od 2020. do 2024. poskupjeli u prosjeku 37,6 %, cvijeće je zdražilo upola manje – 18,4 %. Stručnjaci pad proizvodnje povezuju s visokim troškovima energije, manjkom radne snage i klimatskim pritiscima, dok potrošnja stanovništva ne posustaje.
U Europskoj uniji Nizozemska drži 91,9 % ukupnog izvoza cvijeća i time potvrđuje status globalnog giganta. Hrvatska je sa svega 1,2 milijuna eura izvoza na samom dnu ljestvice, dok police njezinih cvjećarnica i trgovačkih lanaca puni – gotovo isključivo – nizozemski tulipan, ruža ili gerber.