AMSTERDAM – Nizozemci u srijedu izlaze na birališta u atmosferi kakvu ta zemlja kompromisa nije pamtila desetljećima. Polder-model, nekad simbol dogovora između poslodavaca, sindikata i države, raspada se pod teretom stambene krize, pritiska migracija i rastućeg nepovjerenja u institucije.
Najveći pomak dogodio se na krajnjoj desnici. Stranka za slobodu (PVV) Geerta Wildersa pobijedila je na prošlim izborima i trenutačno vodi u većini anketa. No partneri su odbili Wildersu prepustiti mjesto premijera, pa je na čelo vlade gurnut nestranački stručnjak Dick Schoof. Vlada se ipak raspala nakon sukoba oko izvanrednih migrantskih mjera, a zemlja ponovno ide na izbore.
Stambene i socijalne pukotine • Stanovništvo je od 1980. naraslo s 14 na gotovo 18 milijuna. • Kamate na stambene kredite mogu se odbiti od poreza do 40 %, što je dodatno napuhalo cijene. • Radna snaga i strogi okolišni propisi usporavaju gradnju, osobito u gusto naseljenoj regiji Randstad.
Posljedice su vidljive: više od 1 500 izbjeglica u Amsterdamu živi na kruzeru koji državu stoji 100 000 eura dnevno, a u Ter Apelu, glavnom prihvatnom centru, obitelji nerijetko spavaju na otvorenom.
„Jednostavno nemamo dovoljno stanova za sve”, priznaje službenik Državne agencije za prihvat tražitelja azila, ističući kako se sve više ljutnje usmjerava na ljude, a ne na politike.
Napetosti na ulicama Prosvjedi protiv migracija postaju sve žešći. U Uithoornu je nakon silovanja i ubojstva 17-godišnje djevojke, za koje je osumnjičen nedokumentirani migrant, izbila pobuna. „Čekam 12 godina na socijalni stan, a sada plaćam 1 200 eura za 40 kvadrata dok azilanti dobivaju smještaj odmah”, ljutito je poručila 31-godišnja medicinska sestra Mieke. Policija je morala rastjerati prosvjednike nakon što su poletjele petarde i došlo do sukoba.
Sličan naboj osjetio se i na amsterdamskom Museumpleinu, gdje su mladići mahali Princovom zastavom, povikom „Mi smo Nizozemska!” i dizali nacističke pozdrave nedaleko od Kuće Anne Frank. Lider lijevo-zelene koalicije Frans Timmermans kasnije je u kafiću izvrijeđan psovkama i nacističkim salutiranjem.
Što nude stranke centra? Liberalno-konzervativni VVD, kojim je donedavno vladao sadašnji glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, nastoji zadržati umjereni kurs pod vodstvom Dilan Yeşilgöz. Ona upozorava da je riječ o „generaciji kojoj je život na čekanju” zbog nedostupnih stanova i visokih najamnina, ali i sama zaoštrava retoriku o azilu.
Centristi stoga žurno slažu „veliku koaliciju” po uzoru na Njemačku, nadajući se da će utrti put povratka konsenzusu prije nego što se prozor prilika zatvori.
Mnogi se pitaju hoće li izbori pokazati da je nizozemski centar još živ ili je nepovratno izgubljen. Ishod bi mogao signalizirati i kamo se kreće ostatak Europe u dobu sve dubljih podjela.
