Serija bizarnih incidenata tijekom utakmica WNBA-a proteklih je tjedana pretvorila parket u poprište groteskne viralne predstave, daleko od sporta i rezultata.
Prvo je 29. srpnja, za vrijeme dvoboja Atlanta Dream – Golden State Valkyries, s tribina na teren iz vedra neba „pao” dildo. Isti se prizor ponovio još nekoliko puta, od New Yorka do Chicaga, pa je službena istraga ubrzo pokazala da nije riječ o izoliranom ispadu.
Policija je do sada uhitila dvojicu muškaraca – jednog 18-godišnjaka i 23-godišnjaka – koje povezuje online zajednica i memekultura Gen Z-a. Jedini javno imenovani osumnjičenik, 23-godišnji Delbert Carver, pritvoren je u Atlanti. Prema sudskom zapisniku, priznao je da je čin „supposed to be a joke” i da mu je cilj bio „to go viral”. Carver bi se mogao suočiti s optužbama za remećenje reda i mira, nepristojno izlaganje i provalu na posjed.
Dok policija još traži počinitelje posljednja dva incidenta, na internetu se oglasila kripto-memecoin zajednica koja tvrdi da je sve dio gerilske marketinške kampanje. Grupa se otvoreno ruga ligi i hvali da uopće ne prati ženske sportove, naglašavajući da je važniji – i unosniji – sam vidljiv viralni trenutak nego ikakav smisao ili poruka.
Za kulturologe i feminističke teoretičare to je logičan ishod društva u kojem je, kako je pisao Guy Debord, „spektakl” zamijenio stvarnost, a Laura Mulvey upozoravala da se žene u vizualnim medijima gledaju kao objekte, ne subjekte. U takvom ozračju ženske se sportašice pretvaraju u kulisu tuđe internetske šale, a „oružje” jeftinog šoka istodobno ponižava i prekida njihovu igru.
Kritičari fenomen povezuju s eskalacijom tzv. Skibidi brainrota – beskonačnog niza besmislenih, hiperbrzih TikTok memova u kojima je najvažnije privući pažnju, ne prenijeti poruku. Bačeni dildo tako postaje anti-simbol: značajan upravo zato što ne znači ništa, osim da se može kliknuti, snimiti i podijeliti.
Istodobno, statistike o pismenosti – čak 54 % američkih odraslih čita ispod razine šestog razreda, a 21 % je funkcionalno nepismeno – ukazuju na publiku koja teško razlučuje ironiju od stvarnosti. U takvom vakuumu, tvrde analitičari, „smiješno = moć”, a sram prestaje biti društveni kočničar.
Rezultat je kultura u kojoj poniženje ima tržišnu vrijednost, a sportašice postaju mete lakrdijaških kampanja koje malo tko shvaća ozbiljno dok se incident ne ponovi – još jednom, pred kamerama i algoritmima željnim buke.