Podmorski kabeli doslovno drže svijet na mreži. Njima prolazi 99 posto internetskog prometa među kontinentima, a procjene govore da bi prekid samo transatlantske veze ekonomiju koštao oko milijardu dolara na sat. Admiral David Johnston, zamjenik zapovjednika australskih snaga, zato ih naziva „najvećom ranjivošću” modernog društva: „Bez njih nema modernog rata niti moderne ekonomije. Nema Australije.”
Problem više nije samo trošenje i slučajna oštećenja brodskim sidrima. Strah od namjerne sabotaže drastično raste, a države se utrkuju u jačanju zaštite.
• Europska unija usvojila je Akcijski plan za sigurnost podmorskih kabela vrijedan milijardu eura (2025.–2027.). Uz „pametne” kablove s ugrađenim senzorima, neke članice same dižu gard: estonska vojska čuva energetski kabel Estlink 1 i smije zaustaviti civilne brodove, dok prva specijalizirana misija NATO-a „Baltički stražar” nadzire morsko dno flotom brodova, podmornica, dronova i satelita.
• Sjedinjene Države kombiniraju nova pravila i vojnu prisutnost. Savezna komisija za komunikacije uvela je zabranu kineske opreme, obvezne sigurnosne inspekcije i mogućnost ulaska državnih službi na privatna plovila. U planu je nabava dvaju specijaliziranih brodova te koordinacija ruta s Australijom, Kanadom, Japanom, Ujedinjenim Kraljevstvom i EU-om.
• Kina, najveći globalni graditelj kabela (oko 25 posto postojećih linija), odbacuje zapadne optužbe o špijunaži i krađi podataka, dok Rusija ulaže u rute izvan zapadnih koridora i, prema zapadnim procjenama, razvija sposobnosti sabotaže podmornicama.
Umirovljeni časnik britanske mornarice John Aitken upozorava: „Situacija na dnu mora je slična klimatskim promjenama – polako gubimo bitku, a mnogi negiraju da bitka uopće traje. To ne može dobro završiti za zapadni svijet.”
Na globalnoj razini Međunarodna telekomunikacijska unija poziva na novi skup pravila i standarda. Posebno ističe izravan pritisak umjetne inteligencije: rast prometa uskoro bi mogao premašiti kapacitete čak i uz aktualna ulaganja, koja će u iduće dvije godine dosegnuti rekordnih 13 milijardi dolara. Oko polovice tog novca već dolazi od tehnoloških divova gladnih podataka i računalne snage.
Rat za podmorske linije pokazuje koliko je geopolitička važnost infrastrukture na dnu oceana prerasla stručne krugove. Od prvog telegrafskog kabela položenog 1850. između Engleske i Irske, mreža je narasla na više od 450 aktivnih linija dugih 2,7 milijuna kilometara, a još 150 projekata je u pripremi. Pitanje više nije hoće li biti sabotaža, nego tko će prvi primijetiti i spriječiti sljedeći rez – prije nego što svijet osjeti koliko je zapravo tanak konac koji ga povezuje.