Pomorsko dobro u Hrvatskoj – more, obala, dno i podmorje – po Ustavu je neotuđivo javno dobro. No najnovija analiza sudskih presuda, upravnih postupaka i službenih odluka otkriva zabrinjavajući obrazac: dugotrajno nezakonito korištenje i de facto privatizacija pomorske imovine, posebice u Istri, ali i diljem Jadrana.
Kravlji vrh: resort koji je ostao samo nacrt
Najveća površina pod sporom nalazi se na Kravljem vrhu kraj Umaga. Tvrtka Terra Istriana d.o.o. zadržala je 93,1 ha nakon isteka koncesije 31. prosinca 2019., ograđujući pristup moru. Trgovački sud u Pazinu presudio je 26. ožujka 2025. da se zemljište mora vratiti državi u roku od 15 dana, potvrdivši „nezakonito držanje” i neispunjene obveze gradnje luksuznog resorta s oko 3 000 kreveta.
Paralelno je Ministarstvo mora 2025. ukinulo lučku koncesiju iz 2001., a slučaj je potaknuo lokalni aktivist Arsen Mujagić. Presuda i administrativna reakcija označavaju rijedak, ali snažan primjer uspješne obrane javnog interesa.
Savudrija / Alberi: sudski ping-pong
Godine 2021. Grad Umag dodijelio je koncesiju tvrtki Čista voda projekt d.o.o., povezanoj s resortom Petram. Ministarstvo je 2023. utvrdilo nepravilnosti – od izostanka registra tvrtke do ignoriranja gradskog vijeća – te naložilo raskid. Upravni sud u Rijeci poništio je tu odluku u siječnju 2026., ostavivši stanje u „pravnoj neizvjesnosti” i dodatno naglasivši institucionalne proturječnosti.
Crveni vrh: beton umjesto plaže
Na Crvenom vrhu slovenski vlasnici vikendica od 1990-ih betoniraju obalu, postavljaju ograde i kućne brojeve na javnom dobru. Dron snimke Grada Umaga dokumentiraju devastaciju, dok građani prijavljuju fizičko tjeranje s plaža. Državne službe reagirale su tek nakon pojačanog medijskog i građanskog pritiska.
Širi jadranski uzorak
• Dalmacija – ilegalni plažni barovi i ležaljke koje blokiraju pristup. • Kvarner – hoteli i kampovi šire koncesijska područja bez obnove dozvola. • Zadar i Šibenik – betonizacija turističkih zona smanjuje javni prostor.
U svim regijama zajednički su faktori: naslijeđene koncesije iz 1990-ih, slaba koordinacija razina vlasti, ekonomski pritisak turizma i nedostatak stalnog nadzora.
Posljedice i prvi pomaci
Nepoštivanje propisa dovodi do ekološke degradacije, ograničava lokalno stanovništvo i nagriza povjerenje u institucije. Posljednje dvije do tri godine bilježe se ipak pozitivni znakovi: pojačane inspekcije, nekoliko presuda u korist države te rast građanskih inicijativa poput „Javno je dobro” i „Plava fronta”.
Što dalje?
Analiza predlaže:
- Potpunu digitalizaciju i javnu bazu svih koncesija s rokovima i obvezama.
- Reviziju ugovora starijih od 20 godina.
- Neovisni nadzor s predstavnicima građana.
- Dosljednu provedbu novog Zakona o pomorskom dobru iz 2023. uz stroge kazne.
Bez sustavne transparentnosti i aktivnog građanskog pritiska, upozoravaju autori, hrvatska bi obala mogla zauvijek izgubiti status zajedničkog dobra.