Protekle subote Portarata je zasjala u bojama Tihara, nepalskog praznika svjetla. Tridesetak Nepalaca koji u Puli rade uglavnom u brodogradnji i turizmu pjevalo je, plesalo i palilo svijeće. Vesela povorka naišla je, međutim, na val otrovnih komentara na društvenim mrežama – od uvreda na račun boje kože do tvrdnji da „crni vragovi preuzimaju grad”.
Reakcije su iznenadile mnoge u gradu koji se rado hvali otvorenošću. Pula je kroz stoljeća upijala stanovništvo sa svih strana Mediterana i Balkana: Rimljane, Bizantince, Frančeke, prve Slavene, Dalmatince, Crnogorce, Arbanase, Vlahe, pa kasnije Nijemce, Slovence, Mađare, Čehe, Srbe i Židove. U 20. stoljeću došli su i južnjaci iz Italije, potom radnici iz cijele Jugoslavije, a devedesetih prognanici iz ratom zahvaćenih područja.
Unatoč takvoj povijesti mješanja, val nezadovoljstva danas često pogađa nove radnike iz Nepala, Indije i Filipina. Kronika jedne radničke karijere u talijanskom Monfalconu to potvrđuje: Istrani su devedesetih bili metom prigovora, zatim su na red došli Bosanci, a danas Filipinci – uvijek netko drugi, uvijek isti prigovor.
Povjesničari podsjećaju da Pula u prijevodu znači „Grad bjegunaca“ i da je takav identitet gradila od 177. g. pr. n. e., kada su Rimljani porazili Histre. Otada, kažu, malo tko tu istinski može baciti „prvi kamen“.
Subotnja proslava Tihara stoga je postala lakmus-papir: pokazala je kolika je stvarna snaga pulske zajednice i koliko je njena višestoljetna kultura otporna – ili krhka – pred pojavom jedne nove, nasmijane skupine radnika.