Na zagrebačkim ulicama, od Trga bana Jelačića do Gornjeg grada, ovih je dana sniman videospot koji je na YouTubeu privukao tisuće pogleda – i lavinu komentara. Iza pjesme „Aatma ko jwala” (Plamen duše) stoji Yogmani Kafle, umjetničkog imena Mani, 27-godišnji Nepalac koji u Hrvatskoj živi od rujna 2020.
„Glazba spaja ljude, a ne razdvaja”, poručuje Mani nakon što su ga pratitelji na društvenim mrežama zasuli rasističkim porukama i pozivima da se „vrati kući”. Dodaje da ga je mržnja pogodila, ali ga neće zaustaviti: „Radim glazbu zato što je volim i nastavit ću je raditi.”
Spot za „Plamen duše” snimio je s prijateljima na prepoznatljivim gradskim lokacijama. Vokale je snimio u Zagrebu, dok su instrumental, miks i mastering odrađeni u Nepalu. Datoteke je, kaže, slao mailom jer bi mu kompletna produkcija u Hrvatskoj bila preskupa. Na isti je način već realizirao ukupno četiri singla, spajajući trap ritam s tradicionalnim nepalskim melodijama.
Reper dolazi iz brzorastuće nep-hop scene pa je i njegova lirika puna samopouzdanja. „Hrvati su taj stil doživjeli kao hvalisanje, a riječ je o ponosu”, objašnjava Mani i otkriva da mu je najveća domaća inspiracija triljski reper Grše.
Osim studija, sjeo je i na nekoliko televizijskih pozornica: u talent-showu se 2022. predstavio pjesmom Željka Bebeka, godinu poslije beatboxom, a prošle jeseni plesao je tradicionalni nepalski ples tharu, osvojivši tri glasa „za”, ali ne i finale. Publici se, pak, predstavio uživo u Tvornici kulture krajem kolovoza, kad je zagrebačka nepalska zajednica slavila blagdan Teej.
Da se ne zadržava samo na egotripu pokazuje balada „Sunyata”, snimljena također u Zagrebu, u kojoj se kroz kratki film bavi prevarom, tugom i novom ljubavlju. U kadru se čak pojavljuje upozorenje „Pušenje je loše za zdravlje” – još jedan znak da Mani drži do detalja.
Iako kaže da je u Hrvatskoj doživio i težih trenutaka, ovom se kraju divi zbog „prekrasne prirode, ugodne klime i mirnog ritma života”. Hrvatski govori gotovo tečno, zna otpjevati sedam domaćih hitova – među njima i „Jedina” Toše Proeskog – te se nada da će kroz glazbu bolje upoznati domaću publiku sa svojom kulturom.
Za kraj poručuje: „Glazba putuje brže od predrasuda. Ako rap mogu raditi u Kathmanduu i Zagrebu, onda ga mogu slušati i razumjeti bilo gdje.”