Znanstvenici su zabilježili neočekivano usporavanje gubitka morskog leda u Arktiku: od 2005. nema statistički značajnog smanjenja njegova obujma, premda se emisije ugljikova dioksida i globalno zagrijavanje neprestano povećavaju.
Dr. Mark England, koji je istraživanje vodio na Sveučilištu Exeter, priznaje da ga je trend iznenadio: „Iznenađujuće je, dok traje rasprava ubrzava li se globalno zagrijavanje, govoriti o usporavanju.” Dodao je da prirodne višedesetljetne oscilacije atlantskih i pacifičkih struja trenutačno dovode topliju vodu dalje od Arktika te tako privremeno kompenziraju porast temperature zraka.
Istraživanje objavljeno u časopisu Geophysical Research Letters obuhvatilo je dvije neovisne satelitske baze podataka od 1979. do danas. Analiza svih 12 mjeseci pokazuje isti obrazac – naglo usporavanje od sredine 2000-ih. Simulacije tisuća klimatskih modela pokazuju da je takav zastoj moguć nekoliko puta u stoljeću, ali da potom slijedi ubrzano topljenje, i to približno dvostruko brže od dugoročnog prosjeka.
Ključne brojke:
• Minimalna rujanska površina leda prepolovljena je od 1979. • Prema izračunu prof. Julienne Stroeve (University College London), za svaki izdahnuti ton CO₂ nestaje oko 2,5 m² rujanskog leda. • Prosječna debljina leda u listopadu od 2010. pada brzinom od 0,6 cm godišnje, navodi prof. Andrew Shepherd (Northumbria University).
Znanstvenici upozoravaju da privremeni predah ne znači oporavak: Arktik i dalje klizi prema budućnosti bez ljetnog leda, što bi ubrzalo zagrijavanje planeta jer tamno, otvoreno more apsorbira više sunčeve energije.
England zato odbacuje svaku sumnju u klimatske promjene: „Klimatske promjene su nedvosmisleno stvarne, uzrokovane ljudskim djelovanjem i i dalje predstavljaju ozbiljnu prijetnju. Ovaj predah samo nam je kupio malo vremena.”