Hrvatski turizam bilježi tihi, ali golemi pomak u strukturi smještaja: najbrojniji nisu više apartmani za iznajmljivanje ni hoteli, nego tzv. nekomercijalni kapaciteti – vikendice i stanovi koji se vode kao privatna uporaba.
Prema podacima eVisitora, broj prijavljenih nekomercijalnih kreveta 2019. iznosio je oko 500.000. Pandemijske godine, kada je za boravak bila nužna službena prijava zbog COVID potvrda, pogurale su taj segment na više od 650.000 kreveta u 2023. Tijekom 2024. dodano je još približno 30.000 ležajeva, a prošle sezone cifra je prešla 700.000.
Istodobno je rast komercijalnog obiteljskog smještaja stao; lanjski bilten pokazuje čak i blagi pad broja kreveta u legalno registriranim apartmanima. U srpnju i kolovozu prošle godine statistika je izgledala ovako:
- nekomercijalni smještaj: > 700.000 kreveta
- komercijalni obiteljski smještaj: oko 670.000 kreveta
- kampovi: približno 250.000 kreveta
- hoteli: oko 180.000 kreveta
Takav odnos snaga sve glasnije otvara pitanje nelojalne konkurencije. Domaćini često formalno ugoste „prijatelje i rodbinu”, a u praksi iznajmljuju objekte uz minimalne ili nikakve fiskalne obveze.
Država je na sivo tržište prvi put oštrije reagirala uvođenjem poreza na nekretnine. Međutim, niz pogrešno izdanih rješenja izazvao je zbrku na terenu. Sljedeći korak Vlade stiže kroz novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, koji se usklađuje s europskom direktivom. Radni prijedlog predviđa zabranu oglašavanja i iznajmljivanja i komercijalnih i nekomercijalnih ležajeva preko OTA platformi poput Bookinga i Airbnba ako prethodno nisu uredno registrirani.
S obzirom na to da su vikendice i stanovi već postali najmasovniji segment smještaja na Jadranu, zakonodavne izmjene mogao bi obilježiti napeti sukob interesa: legalni iznajmljivači traže jednake uvjete igre, dok vlasnici vikendica strahuju od dodatnih nameta.
Tko će popustiti – tržište ili regulativa – postat će jasnije već ovog ljeta, kada se očekuje prvo ozbiljnije testiranje novih pravila na terenu.