Tisućama godina prije početka pisane povijesti, anatomski moderni ljudi i neandertalci susretali su se na euroazijskim stepama – i povremeno se sparivali. Novo genetičko istraživanje objavljeno u časopisu Science sada pokazuje da ti susreti nisu bili ravnopravni: većinom su se parili muški neandertalci i žene Homo sapiensa.
Ključni nalazi • Analiza DNK triju neandertalaca (Altai, Čagirska i Vindija) otkrila je 62 % više „moderne” ljudske DNK na njihovom X-kromosomu nego na ostalim kromosomima. • Obrnuto, kod današnjih ljudi izvan Afrike na X-kromosomu gotovo da nema neandertalskih sekvenci – tzv. „pustinje neandertalske DNK”. • Ovaj zrcalni uzorak najjednostavnije se objašnjava time da je u prošlosti prevladavalo parenje neandertalskih muškaraca s ljudskim ženama, a suprotna kombinacija bila je rijetka.
„Pronašli smo jasnu spolnu pristranost – protok gena odvijao se pretežno od muških neandertalaca prema ženskim pripadnicama anatomski modernog čovjeka”, rekao je dr. Alexander Platt, vodeći autor i znanstvenik Sveučilišta u Pennsylvaniji.
Zašto baš takav smjer? Desetljećima se pretpostavljalo da su neandertalski geni jednostavno bili „toksični” ljudskoj biologiji pa ih je prirodna selekcija izbrisala s ljudskog X-kromosoma. No usporedba s afričkim populacijama koje nemaju neandertalsko nasljeđe pokazala je da bi tada i kod neandertalaca trebao nedostajati ljudski X – što nije slučaj.
Voditeljica istraživačkog tima, genetičarka Sarah Tishkoff, ističe da je migracija bila dvosmjerna i višekratna: „Naši preci su se u Africi odvojili od predaka neandertalaca prije oko 600 000 godina, ali ta se granica kasnije više puta brisala.” Koliko točno puta – ostaje nepoznanica, no rezultati upućuju da su susreti bili češći nego što se dosad mislilo.
Otkriće također sugerira da je preferencija nastavila djelovati i nakon prvog susreta: potomci s muškom neandertalskom linijom vjerojatno su imali veće šanse za novim parenjem od onih s neandertalskim majkama. „Ne mora značiti da je jedna vrsta drugoj bila posebno privlačna – možda su oba smjera bila ‘gadljiva’, ali jedan je očito bio manje loš”, slikovito zaključuje Platt.
Posljedice za današnje ljude Ljudi izvan Afrike i dalje nose mali postotak neandertalske DNK, no uglavnom na autosomnim kromosomima. Afričke populacije imaju je znatno manje, što potvrđuje da se glavnina križanja odvijala izvan domovine Homo sapiensa. Novo istraživanje sada dodaje i spolnu dimenziju toj prapovijesnoj razmjeni – priču o davnim susretima u kojoj su, čini se, neandertalski muškarci bili mnogo češći očevi nego majke.