Europski program SAFE, težak 150 milijardi eura i zamišljen kao poticaj zajedničkoj obrambenoj nabavi, formalno je usmjeren na države članice, no vrata ostaju poluotvorena i za tvrtke izvan Europske unije.
• Direktan pristup samo uz bilateralni sporazum
Treće zemlje mogu same tražiti sredstva iz SAFE-a isključivo ako potpišu poseban sporazum s Bruxellesom. Ujedinjena Kraljevina prva je u postupku sklapanja takvog dogovora.
• Neizravni put kroz lance opskrbe
Bez sporazuma, tvrtke iz trećih zemalja SAFE mogu dosegnuti jedino kao podizvođači u lancu nabave koji ugovaraju zemlje članice. Propisi dopuštaju da takvi dobavljači sudjeluju s najviše 35 % ukupne vrijednosti pojedinog ugovora.
• Države članice prijavljuju, tvrtke isporučuju
Za zajmove se prijavljuju vlade, a ne tvrtke, pa one zatim biraju dobavljače. Primjerice, država članica može SAFE novcem kupiti europske ili norveške rakete u koje su ugrađene komponente južnokorejskog proizvođača bez pogona u Europi.
• Kontroverzna klauzula o „postepenom izbacivanju”
Ako podizvođač iz treće zemlje nije imao ugovor s europskim partnerom prije stupanja SAFE-a na snagu, glavni izvođač mora izjaviti da „razmatra” zamjenu te komponente u roku dvije godine. Analitičar Łukasz Maślanka iz poljskog Centra za istočne studije upozorava da je tako neodređena formulacija poziv na zaobilaženje pravila.
• Još nema jasnog nadzora
Članice tek trebaju odlučiti koji će „dokumentirani dokazi” o poštivanju SAFE kriterija slati Europskoj komisiji. Maślanka smatra da bi detalji natječaja trebali biti sastavni dio planova koje države moraju predati do 30. studenoga, jer upravo provjera podizvođača može presuditi odobravanju zajma.
Zasad, dakle, SAFE otvara mogućnost ne-EU tvrtkama da se uključe u unosne vojne poslove, ali pod pravilima koja još uvijek nisu do kraja razrađena – što već izaziva bojazan od rupa u sustavu.
