Povjesničar Ante Nazor ponovno je javno osporio tvrdnje Save Štrpca, bivšeg dužnosnika samozvane Republike Srpske Krajine, kao i najnovije podatke udruge Documenta o broju srpskih civilnih žrtava u operaciji Oluja.
Nazor tvrdi da Štrpcu, koji u srpskim medijima Domovinski rat naziva „građanskim” i relativizira agresiju JNA i srpskih paravojnih postrojbi, „nedostaje vjerodostojnost jer sustavno prešućuje zločine nad Hrvatima i manipulira brojkama”. Kao primjer navodi Štrpčevu izjavu da je na Thompsonovu koncertu bilo „dve trećine mlađih od 30 godina, a većina od njih su na sebi imali neka obilježja od Nezavisne Države Hrvatske”, što, kaže Nazor, „pokazuje da mu je svaki hrvatski grb ustaški”.
Najnoviji povod polemici je poimenični popis žrtava koji je Documenta objavila 29. srpnja 2025. U uvodu popisa, tvrdi Nazor, vremenski okvir je „metodološki zbunjujući”, a uvrštene su osobe „čija se smrt ne može dovesti u izravnu vezu s Olujom”. Primjerice, na popisu se nalaze stanovnici BiH bez izravne poveznice s operacijom, dok je izostavljeno osmero hrvatske djece iz sela Matići kod Orašja ubijene 7. kolovoza 1995. u topničkom napadu srpskih snaga „iz osvete zbog Oluje”.
Prema podacima Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata (HMDCDR), Documenta je navela da je „među žrtvama srpske nacionalnosti u Oluji bilo 1 055 civila”, no Nazor tvrdi da je ta brojka „gotovo dvostruko preuveličana” i da „vjerojatno nije bilo više od 600”, uključujući kolateralne žrtve, samoubojstva i međusobna ubojstva. Istodobno, broj navodno poginulih srpskih vojnika od 472 smatra podcijenjenim: „do 21. kolovoza 1995. asanirano je i pokopano 560 pripadnika SVK”.
Nazor podsjeća i na podatke Haaškog tribunala: tijekom suđenja hrvatskim generalima tužiteljstvo je dokazalo da su pripadnici hrvatskih snaga odgovorni za smrt „43, zapravo 44” civila srpske nacionalnosti, te da je hrvatsko pravosuđe do travnja 2011. registriralo 214 ubijenih osoba, od čega je za 11 osoba pokrenut postupak protiv deset hrvatskih vojnika.
Osim optužbi za manipuliranje brojkama, Nazor Documenti zamjera što je u popisu žrtava iz ranijih projekata „prešutjela navesti HMDCDR kao izvor”. Takav potez naziva „svojevrsnom krađom intelektualnog vlasništva i iznimno pokvarenim činom”.
Šireći temu, Nazor podsjeća da su dokumenti same RSK potvrđivali planiranu evakuaciju civilnog stanovništva još prije početka Oluje. „Vodstvo ‘RSK’ ratno je stanje proglasilo 28. srpnja 1995., a odluku o evakuaciji potpisalo prvoga dana Oluje, pokrenuvši egzodus koji je bio posljedica njihova odbijanja mirne reintegracije”, navodi Nazor.
Savo Štrbac, pak, u intervjuima tvrdi da je „osjećaj straha od ustaških simbola” pokrenuo Srbe na pobunu i kasniji bijeg, a Oluju i cijeli Domovinski rat opisuje kao „građanski rat”. Nazor takve tvrdnje odbacuje pozivajući se na odluke i dokumente RSK, JNA te presudu Međunarodnog suda pravde iz 2015., koji rat u Hrvatskoj definira kao agresiju s ciljem stvaranja etnički homogene srpske države.
HMDCDR planira do kraja godine objaviti revidirane brojčane podatke o izravnim demografskim gubicima RH u Domovinskom ratu, a poimenične popise tek kada „budu ispunjeni svi znanstveni kriteriji” i uz odobrenje Ministarstva hrvatskih branitelja. Nazor pritom upozorava: „Bolje je ne objavljivati nego obmanjivati.”