Na samom početku godine više od 20 000 navijača Hajduka posegnulo je za svojim mobilnim bankarstvom ili stalo u red na prodajnim mjestima kako bi obnovili ili podigli novu člansku iskaznicu udruge Naš Hajduk.
Brojka je impresivna: simboličnih 20 eura (nekada 150 kuna) po punoljetnom članu – uz 10 eura za maloljetnike i navijače starije od 65 godina – srušila je dotadašnje rekorde članstva i još jednom pokazala koliko je splitski klub duboko ukorijenjen u emocijama svojih simpatizera.
Međutim, entuzijazam je pratio i veliki nesporazum. Većina navijača vjerovala je da se uplatom članarine izravno pomaže Hajduku. Umjesto toga, kako proizlazi iz pravila o registraciji nogometnih udruga, sredstva od pristupnica odlaze – Hrvatskom nogometnom savezu.
Drugim riječima, 20 000 članarina od po 20 eura značilo je da je umjesto Poljuda ukupno oko 400 000 eura završilo na računima krovne nogometne organizacije. Ta činjenica iznenadila je mnoge, tim više što je HNS u splitskom navijačkom korpusu često doživljen kao udaljen, pa i suprotstavljen interesima kluba.
Udruga Naš Hajduk posljednjih je godina postala sinonim za navijačko okupljanje, organiziranje i financijsku potporu bijelima. Međutim, pravila koja uređuju registraciju članstva postavljaju Savez kao krajnju adresu za uplate pristupnica. Klub od članarina tako ne dobiva izravna sredstva, već se njegovi navijači upisuju u službenu bazu HNS-a.
Zbog toga su se na društvenim mrežama već pojavili pozivi da se jasnije razgraniči što je klupska članarina, a što registracija unutar nacionalnog sustava. Neki navijači smatraju da bi transparentnije komuniciranje moglo spriječiti buduće zabune, dok drugi ističu da je, unatoč svemu, masovan odaziv važan simbol podrške.
Za sada iz Hajduka i Našeg Hajduka nema službenih komentara o mogućim promjenama modela. No jasno je da će pitanje „gdje završava mojih 20 eura” ostati goruća tema dok god navijačko srce i birokratska pravila idu različitim smjerovima.
