Kilometri zlatnih polja u unutrašnjosti Španjolske prekidaju samo pusti kameni zaselci, simbol onoga što je dobilo nadimak „España Vacía” – prazna Španjolska. Depopulacija je krenula još sredinom prošlog stoljeća kada su radnici jurili prema tvornicama u gradovima, a danas poprima dramatične razmjere: između 2014. i 2023. ruralna su područja izgubila 4,4 % stanovnika, premda je ukupna populacija države porasla za 2,6 %.
Ruralni i urbani jaz Iako sela pokrivaju 84 % teritorija, ondje živi tek 16 % stanovništva. Manjak ljudi znači i manje onih koji održavaju šume i livade, pa su požari sve opasniji. „Stotine sela nestat će jer mladi ne žele tamo živjeti“, upozorava Juan José Manzano, suosnivač organizacije AlmaNatura, koja radi na revitalizaciji tih područja.
Kupnja cijelog sela za cijenu stana Dok vlasti traže rješenja – od specijalnog ministarstva do fondova od 10 milijardi eura – na teren izlaze privatne agencije. Aldeas Abandonadas, specijalizirana za prodaju napuštenih naselja, prošle je godine prodala selo pokraj Burgosa nizozemskom paru za 350.000 eura. Matematičarka Maaike Geurts i njezin partner, računalni znanstvenik, ondje žele podići eko-zajednicu: „Željeli smo učiniti nešto dobro sa svojim novcem, a ne cijeli život provesti pred računalima.“
Od ruševina do turističke atrakcije Sličan primjer je Villalibado, napušten više od tri desetljeća. Braća Ansótegui su 2007. planirala obnoviti samo nekoliko kuća za umirovljenike, no projekt je izrastao u kompleks s restoranom, barom, bazenima i romaničkom crkvom iz 12. stoljeća. Danas ondje organiziraju vjenčanja, duhovne programe i znanstvene skupove; nedavno ga je iznajmila ekipa istraživača iz San Francisca kako bi promatrala pomrčinu Sunca. „Sretni smo što je selo opet živo“, kaže gradonačelnik Alonso Manjón, dodajući da je preporod Villalibada potaknuo i susjedni Villadiego. Gostima iz obnovljenog sela tamo trebaju banke, škole i kafići, pa novac ostaje u regiji.
Od Madrida do muzeja na selu Villadiego već privlači nove stanovnike. Muzejska vodičica Celia, u kasnim dvadesetima, preselila se iz Madrida i sada uživa u sporijem ritmu: ljeti se gradski trg puni obiteljima i mladima – slika rijetka u mnogim ruralnim mjestima gdje stanovništvo ubrzano stari.
Ipak, nekoliko kilometara dalje, potpuno napušteni Villamorón podsjeća na drugu stranu medalje. Gotička crkva Santiago Apóstola jedini je svjedok da je selo ikada postojalo; kuće i groblje gutaju korov i divlje trave.
Programi selidbe daju tračak nade Jedan od najuspješnijih modela je HolaPueblo – projekt AlmaNature koji od 2020. pronalazi obitelji za zaboravljena sela. Dosad se preselilo 85 obitelji i otvorilo desetke pekarnica, barova, umjetničkih ateljea i radionica. Venezuelanska obitelj Padín pobjegla je od krize i nastanila se u Placínu u Galiciji, gdje Ricardo Padín izrađuje noževe: „Već poznajem sve susjede i osjetim da naša prisutnost odmah pokreće ekonomiju“, kaže, iako priznaje probleme s internetom i udaljenim školama.
Blagi demografski pomaci Istraživanja pokazuju da doseljenici u dobi od 20 do 39 godina sada čine 10 % populacije u općinama s manje od 10.000 stanovnika, što analitičari vide kao moguću „generacijsku obnovu“. No demograf Miguel González-Leonardo upozorava: „U idućim godinama neke će općine nestati jer nedostaje ekonomske aktivnosti i resursa.“
Usprkos ograničenim rezultatima, primjeri Villalibada i novih eko-zajednica bude optimizam. Dok se gradovi bore s visokim cijenama i stresom, pusta španjolska sela nude mir, prostor i – za 350.000 eura – možda cijelu novu budućnost.