Ali Truwit odrasla je u pokretu. Balet, gimnastika, hokej, nogomet, košarka, trčanje, lacrosse i plivanje redali su se od djetinjstva, a upravo ju je plivački talent odveo na prestižno sveučilište Yale. Ondje je, kako kaže, naučila „što znači natjecati se za nešto veće od sebe”, sve dok je život nije zaustavio na brutalno neočekivan način.
Deset dana nakon diplome, na odmoru na otocima Turks i Caicos, 23-godišnjakinju je tijekom ronjenja napao morski pas. U borbi za goli život izgubila je stopalo i dio potkoljenice. „Dobro je da sam otrčala onaj maraton s mamom, jer više nikad neću trčati”, izjavila je u ambulantnim kolima, još pod dojmom tragedije.
Slijedile su hitne operacije, prvo u Miamiju, potom u New Yorku, gdje joj je upravo na rođendan amputirana potkoljenica. U trenucima očaja bojala se da više nikad neće ni hodati. Ipak, tek tjedan dana kasnije krenula je s fizikalnom terapijom: najprije stajanje na jednoj nozi, pa boks iz sjedećeg položaja – vježba koja joj je, kaže, prvi put vratila osjećaj snage.
Šest tjedana nakon amputacije ponovno je zaronila u bazen. S bivšim trenerom Jamesom Baroneom zacrtala je novi, naizgled nemoguć cilj: nastupiti na Paraolimpijskim igrama u Parizu 2024. Samo 16 mjeseci poslije uzeła je dvije srebrne medalje – na 400 m slobodno i 100 m leđno – ispisavši jedno od najinspirativnijih poglavlja paraolimpijskog sporta. „Ta odluka da se vratim treninzima bila je najvažniji korak u mom oporavku. Pomogla mi je fokusirati se na ono što još uvijek imam, a ne na ono što sam izgubila”, istaknula je.
U međuvremenu je dobila karbonsku trkaću protezu tzv. running blade. Proces prilagodbe bio je bolan, ali sloboda ponovnog trčanja – neprocjenjiva. Početkom 2025. prijavila se za njujorški maraton i pokrenula udrugu „Stronger Than You Think”, kojom želi ženama i djevojkama osigurati proteze te podići svijest o sigurnosti na vodi i paraolimpijskom sportu. Cilj kampanje je prikupiti 100 tisuća dolara.
Danas trenira pet dana tjedno – pliva, trči i jača snagu – uvjerena da granice postavlja samo um: „Najvažniji glas koji čujemo svaki dan je onaj naš vlastiti. Ako naučimo razgovarati sa sobom s ljubavlju, sve postaje moguće.”