BBC-jev studio u Londonu, 2. svibnja 1990. bio je prepun smijeha kada je voditelj Terry Wogan upitao: „Tko bi potrošio sedam milijuna funti na jedno jaje – i to nejestivo?” Dok su se kamere fokusirale na 63-centimetarsku divotu optočenu tisućama ružičastih dijamanata, iza kulisa je stajao čovjek kojemu je taj trenutak bio vrhunac, ali i početak sloma – Paul Kutchinsky.
Obiteljski draguljar iz Londona sanjao je da nadmaši Carla Fabergéa. U proljeće 1990. san je poprimio oblik: Argyle Library Egg težak je više od 17 kilograma zlata i ukrašen s 700 karata dijamanata iz rudnika Argyle u Zapadnoj Australiji. Guinnessova knjiga rekorda istog je jutra potvrdila da je riječ o najvećem draguljarskom jajetu na svijetu.
Kad je Wogan okrenuo prekidač, jaje se polako zavrtjelo. Iz pozlaćene ljuske izronila je minijaturna knjižnica, a potom galerija portreta u emajliranim okvirima obrubljenima briljantima. Publika je pljeskala; jedan se šaljivdžija ponudio dati pet funti.
Iza blještavila, međutim, tutnjala je cijena ambicije. Kutchinsky je godinama uvjeravao oca i poslovne partnere da napusti klasični nakit i usredotoči se na jedinstvene, raskošne predmete za bogate kupce s Bliskog istoka. Ugovor s Argyleom obećavao je slavu, ali je gutao novac i vrijeme. Supruga Brenda sve je češće njegovu fiksaciju nazivala „tvojim egom“. Obiteljske se svađe premještale iz blagovaonice u ured, a jednom su Paul i otac Jo čak fizički nasrnuli jedan na drugoga pred zaposlenicima.
Nakon londonske premijere jaje je krenulo na turneju: Tokio, New York, glamurozni domjenak u Christie’su. Ni japanski tajkuni ni Donald Trump, unatoč prvotnom zanimanju, nisu posegnuli za čekom. Dugovi su rasli, prodaja klasičnog nakita padala, a 100-godišnja kuća Kutchinsky ubrzo je završila u tuđim rukama. Vjerovnici su zaplijenili jaje i spremili ga u sef; obitelj je ostala bez tvrtke, kuće i, naposljetku, braka.
Godinama poslije Paulova kći – autorica dirljive ispovijesti – istrošila je posljednju ušteđevinu na privatne detektive, pretražila aukcijske kataloge i opsjedala draguljare diljem svijeta u nadi da će pronaći „najvrjednije umjetničko djelo nastalo u Britaniji 20. stoljeća“. Jaje je, kaže, „nestalo, ali njegova sjena nije“. Paul je umro prije nego što je doznao kamo je otišlo njegovo životno djelo.
Njegova priča ostaje upozorenje koliko daleko strast može odvesti – od blještavih studijskih reflektora do obiteljskih ruševina, sve zbog blagog sjaja ružičastih dijamanata koji su svijet osupnuli na sedam minuta televizijske slave.
