Sunčana subota na Gornjoj Bujštini ponovno je spojila tri naroda. Kod spomen-obilježja na uzvisini iznad Kućibrega obilježena je 81. godišnjica Bitke kod Kućibrega – dvodnevnog okršaja iz studenoga 1944. u kojem je život izgubilo ili nestalo 120 boraca iz Hrvatske, Italije i Slovenije.
Brojni građani, predstavnici antifašističkih udruga te uzvanici iz političkog života triju država položili su vijence i minutom šutnje odali počast poginulima. Među okupljenima bili su bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, saborska zastupnica Dušica Radojčić, ministar-savjetnik slovenskog veleposlanstva Gregor Štajer, istarska dožupanica Jessica Acquavita i pročelnik Vladimir Torbica. Delegacije su stigle i iz talijanske ANPI-ja, slovenskog Saveza boraca te brojnih općina Bujštine i slovenske Istre.
Bitku su prije 81 godinu zajedno vodile partizanske jedinice II. brigade 43. istarske divizije, talijanski bataljun „Alma Vivoda” i slovenski borci s koparskog područja. Od 120 stradalih, 39 je poginulo u izravnoj borbi, 40 je nestalo, a 41 je smrt zatekla u logorima. Spomenik podignut 1959. i dalje čuva sjećanje na njihove žrtve.
Gradonačelnik Buja Fabrizio Vižintin podsjetio je da „Bitka kod Kućibrega govori o jedinstvu Hrvata, Slovenaca i Talijana u borbi protiv fašizma” te naglasio kako je antifašizam „temelj naše civilizacije i demokracije”.
Tradicionalni zajednički govor ove je godine održala Ada Damjanac, predsjednica Saveza antifašista Istarske županije. „Bez pobjede partizana Istra danas ne bi bila multikulturalna europska regija”, poručila je, upozorivši na „ignoriranje i negiranje antifašističke borbe” i pozvala na društvo „bez starih i novih mržnji”.
Dožupanica Acquavita ukazala je na aktualne napade na kulturne programe manjina i ocijenila da se „vrijednost antifašizma mora širiti snažnije nego ikad”. Na kraju je Mesić kratko poručio da „nacionalizam neće proći”, distancirajući se od pojava suprotnih antifašističkim idealima.
Program je upotpunio zbor „Korona” iz Umaga, limena glazba Zajednice Talijana Buje te učenici OŠ Ankaran, dok su barjaktari s trobojkama antifašističkih saveza defilirali ispred spomenika, podsjećajući da se zavjet o zajedništvu iz 1944. i dalje čuva na istom mjestu gdje se susreću tri države, tri jezika i – kako je rečeno – „jedno srce“.