Polaganjem vijenaca kod drvenog križa na Biljskoj cesti u subotu je obilježena 34. godišnjica protjerivanja oko 20 000 stanovnika Baranje nesrpske nacionalnosti, čiji je egzodus kulminirao 23. kolovoza 1991. završetkom velikosrpske okupacije tog dijela Hrvatske.
Napad i progon 3. srpnja 1991. u Baranju su, prema svjedočanstvima, ušle oklopno-mehanizirane snage novosadskog korpusa JNA sa 60 tenkova i oklopnih transportera, potpomognute četničkim paravojnim postrojbama i rezervistima iz Srbije. Uslijedilo je sustavno raseljavanje nesrpskog stanovništva, a tijekom višegodišnje okupacije ubijeno je više od 200 civila.
Manje posjetitelja svake godine Komemoraciju je organizirala Zajednica povratnika Osječko-baranjske županije. Njezin predsjednik Branko Pek upozorio je na sve slabiji odaziv:
„Shvatili smo da sve skupa ide u zaborav dok se istodobno ne samo na lokalnoj već i državnoj razini ide po nekoliko puta u Jasenovac, šumu Brezovicu i Srb zbog onoga što se dogodilo u 2. svjetskom ratu.” Naglasio je da je zato ovogodišnja komemoracija nosila naziv „Jesmo li zaboravili”.
Podsjećanje na organizirani otpor Tadašnji povjerenik Vlade za Baranju Marko Kvesić prisjetio se kako je egzodus preselio tisuće ljudi u Osijek, Mađarsku i djelomice u Međimurje. Povjereništvo je, rekao je, pokušavalo „ustrojiti sve institucije”, a već 1993. održani su lokalni izbori. „Na koncu smo bili zadovoljni jer smo se vratili kući bez dodatnih žrtava i da je sve završilo dobro”, zaključio je Kvesić.
Prvi put i gradonačelnik Belog Manastira Na obljetnici se prvi put pojavio gradonačelnik jedinoga baranjskog grada, Igor Pavelić. „Na ovom mjestu su bili posljednji znaci otpora hrvatske vojske i redarstva iz Baranje i stoga na ovaj način odajemo počast svim poginulim braniteljima i civilima tijekom Domovinskog rata. Naime, 200-tinjak je osoba ubijeno u vrijeme okupacije i zbog njih smo danas ovdje”, poručio je Pavelić.
Sudionici su poručili da će nastaviti podsjećati javnost na ovaj, kako kažu, jedan od najvećih egzodusa u Domovinskom ratu, s nadom da tragedija Baranjaca neće pasti u zaborav.
