Bivši napadač Sarajeva Husref Musemić prisjetio se ključnih trenutaka karijere – od prvih koraka na livadama rodne Janje do odluke koja ga je, unatoč pozivu Dinama, odvela u Crvenu zvezdu.
„Razmišljao sam tri dana nakon te utakmice kada smo osvojili naslov i potpisao za Zvezdu”, rekao je 62-godišnji trener prisjećajući se ljeta 1985., sezone u kojoj je sa 19 pogodaka doveo Sarajevo do drugog naslova prvaka bivše Jugoslavije i titule najboljeg strijelca lige, podijeljene sa Zlatkom Vujovićem.
Musemić naglašava da u to vrijeme nitko nije očekivao da će Sarajevo, godinu ranije spašeno od ispadanja, dohvatiti vrh: „Nitko nas nije ozbiljno shvaćao, ali utakmicu po utakmicu dokazali smo da možemo.”
Poziv iz Maksimira
Uz beogradski velikan, za tada 24-godišnjeg golgetera ozbiljno se zanimao i Dinamo. No privrženost Sarajevu i brza odluka presudili su: već te jeseni preselio je na Marakanu. U crveno-bijelom je proveo tri sezone, prije nego što je, ograničen tadašnjim pravilom da se u inozemstvo može tek nakon 28. rođendana, kratko okusio Škotsku (Hearts), Nizozemsku (Twente) i Njemačku (Pfullendorf).
Žar derbija i prijateljstva
Iako su dvoboji Sarajeva i Željezničara na Koševu i Grbavici bili „ljući od ljutog”, Musemić ističe da su nogometaši dvaju gradskih rivala izvan travnjaka ostajali bliski prijatelji. Tradicionalno se odaziva druženju koje u Škugriću organizira Nikola Nikić, nekadašnja devetka Želje.
Scena koju pamti događa se u duelu s niškim Radničkim. Kad ga je branič Zoran Banković neprekidno vrijeđao, Musemić mu je pokazao semafor i dobacio: „Što piše?” – a na tabli je stajalo 4:2 za Sarajevo i dva njegova pogotka.
Dvostruka kruna – kao igrač i trener
Po završetku igračke karijere ostao je vjeran Sarajevu. Godine 2019. postao je tek drugi čovjek, nakon Duška Antića, koji je s klubom osvojio naslov i kao igrač i kao trener.
Obiteljska priča
Stariji brat Vahidin, po mnogima talentiraniji, nekoć je slovio za najboljeg napadača Europe unatoč misterioznoj bolesti u djetinjstvu koju je, prema obiteljskim pričama, pobijedio jedući dvopek natopljen u ocat. Njihov odnos uskoro će biti prikazan u dokumentarnom filmu usredotočenom na obiteljske veze i dva povijesna naslova Sarajeva – 1967. i 1985.
Iako je tijekom karijere imao brojne ponude, Musemić zaključuje da ga je uvijek „vraćala” privrženost gradu i obitelji: „Jako sam se teško odlučivao da idem nekamo izvan Sarajeva.”