PARIZ – Bruno Le Maire, dugogodišnji čelnik francuskog ministarstva gospodarstva, vratio se u vladu na manje od 14 sati – dovoljno da izazove žestok otpor svih političkih strana i zakuca posljednji čavao u ionako klimavu izvršnu vlast Sébastiena Lecornua.
Le Maire je u nedjelju navečer iznenada imenovan ministrom oružanih snaga. Nije stigao ni kročiti u povijesnu zgradu na Rue de Brienne: dok se tinta na dekretu još sušila, konzervativni Les Républicains – njegova bivša stranka – digli su bunu i povukli ključnu potporu Lecornuovu kabinetu. Vlada je pala, a Le Maire upisao najkraći ministarski mandat u novijoj francuskoj povijesti.
„[Moje imenovanje] has provoked incomprehensible, false, and disproportionate reactions from some people”, poručio je Le Maire, očito zatečen žustrinom napada. Glavna paljba došla je upravo iz redova Les Républicainsa koje je napustio 2017. pridruživši se Emmanuelu Macronu. Čelnik konzervativaca Bruno Retailleau optužio je Lecornua da ga nije unaprijed obavijestio o Le Maireovu povratku.
Sukob nije nov. Le Maire je godinama kritizirao bivšu stranku, a oni njemu pripisivali rast rekordnog francuskog duga nakon pandemije. Iako je u Bruxellesu stekao ugled zagovornika „strateške autonomije” i oštrijeg trgovinskog pristupa Washingtonu i Pekingu, kod kuće je i dalje viđen kao tehnokrat iz elite odgovoran za proračunske probleme.
Od izlaska iz Bercyja prošle godine uživao je u mirnijem životu: ponedjeljkom predaje u švicarskoj Lausannei, savjetuje nizozemskog poluvodičkog diva ASML i piše knjigu o politici. Tek ga je nedjeljni poziv predsjednika Macrona, nakon neuspjelih intervencija suradnika, nagovorio na povratak – potkrepljen argumentom da bi njegovi dobri odnosi s Berlinom mogli pogurati zajedničku europsku obranu.
Plan se, međutim, raspao brže nego što je skrojen. Čim je objavljen popis ministara, uslijedila je lavina reakcija. „You can see that I am only a pretext and that the problem is unfortunately infinitely deeper”, rekao je Le Maire u intervjuu za Brut, dodajući da nije shvatio koliko je „political life had deteriorated so much in just one year and had become so hysterical, so violent, so detached from reality, so polarized”.
Bliski suradnici tvrde da su konzervativci ionako bili raskoljeni oko potpore Lecornuovoj vladi te su samo tražili žrtveno janje. Le Maire se sam našalio da se osjeća poput Benjamina Malaussènea, profesionalnog krivca iz romana Daniela Pennaca.
Već sljedeći ponedjeljak vraća se studentima na Ženevskom jezeru. Nakon rekordno kratkog „mandata”, tek će se vidjeti hoće li se 2027. doista okušati u predsjedničkoj utrci – ili će njegov brzi izlazak ostati još jedno poglavlje u karijeri pisca koji u politici nikako da napiše završno poglavlje.
