Tri desetljeća nakon premijere, akcijsko-znanstvenofantastični hibrid „Mračni anđeo” („Dark Angel”, 1990.) ostaje školski primjer videotekarskog kulta osamdesetih koji se ne troši ni nakon brojnih premotavanja.
U režiji kaskaderskog veterana Craiga R. Baxleyja, film spaja policijski buddy-film, horor o serijskom ubojici i visokokonceptualni SF: drogirani yuppie kriminalci, alien diler koji žrtvama crpi endorfine, te policijski dvojac koji sve to pokušava zaustaviti.
Ključne crte zapleta • Dolph Lundgren kao detektiv Jack Caine: buntovnik koji pije merlot i cijeni modernu umjetnost, ali pravdu dijeli šakama i Magnumom. • Brian Benben tumači pedantnog agenta Larryja Smitha, prisilnog partnera koji otkriva da njihova istraga vodi doslovno izvan Zemlje. • Visoki, mišićavi stranac (Matthias Hues) hoda ulicama Houstona, ubada žrtve cjevčicom puneći ih čistim heroinom, a potom im „bere” endorfine za „gotovo savršenu drogu” kojom namjerava opskrbiti vlastiti planet. • Intergalaktični policajac (Jay Bilas) stiže za petama zločinca, ali smrtno stradava, ostavljajući ljudskim pandurima futurističku pušku i zadatak da spase grad.
Prepoznatljive replike Film je zapamćen po besmrtnoj rečenici vanzemaljskog dilera: „Dolazim u miru.” Na to Lundgrenov lik hladno odgovara: „Naravno da dolaziš”, samo da bi eksplozivnim „one-linerom” u finišu poručio suprotno. Tu je i citat iz Carpenterovih „Oni žive”: „Došao sam žvakati žvake i j... majke, a ostao sam bez žvaka”, koji podsjeća na zlatno doba akcijskih dosjetki.
Estetika kasnih osamdesetih Sintisajzerska glazba Jana Hammera, neonski ulični noćni prizori, božićni ugođaj uz eksplozije automobila i obavezna obračunska hala podižu nostalgični ulog. Kamera Marka Irwina i montaža Marka Helfricha guraju radnju brzinom dizelske lokomotive, dok Baxleyjeva pirotehnika ostavlja zidove probušene letećim diskom – izvanzemaljskim oružjem nalik smrtonosnom CD-u.
Diler s diplomom Iza siline Lundgrenove muskulature krije se magisterij iz kemijskog inženjerstva, što film suptilno ismijava kroz Caineovu sklonost vinu i umjetninama. Taj detalj, kao i skriveni potpis scenarista Davida Koeppa (ovdje pod pseudonimom Leonard Maas), dodaju sloj autoironije inače izravnom spektaklu.
Zašto je i danas relevantan?
- Kombinacija žanrova – od „Terminatora” do „RoboCopa” – čini ga idealnim maratonskim izborom retro ljubitelja.
- Besramno pretjerivanje, uz samosvjesni humor, održava film svježim unatoč godini proizvodnje.
- Lundgren i Hues pružaju fizički sukob dostojan stripa, a eksplozije i praktični efekti podsjećaju na eru prije CGI-ja.
„Mračni anđeo” nikada nije pretendirao na Oscar, ali i dalje sjaji kao prigušeno, neonsko božićno svjetlo videoklubova – film koji najavljuje: „Dolazim u miru”, a odlazite oduševljeni kaotičnom akcijom.