Navijačka scena oko Poljuda ovih dana bruji samo o jednom pitanju: kako će se Hajduk snaći dok je Marko Livaja izvan terena? Blijedi vikend bez utakmice „bijelih” dodatno je raspirio rasprave, a odlične partije 23-godišnjeg Michelea Šege potpirile su uvjerenje da se i bez glavnog dirigenta može pucati na vrh.
Premda Livaja ostaje nezamjenjiv simbol današnje momčadi, povijest nogometa nudi niz primjera u kojima su klubovi posegnuli za naslovom upravo nakon odlaska ili ozljede svoje najveće zvijezde:
• Željezničar (1972.) – Sarajevo je slavilo prvog i jedinog prvaka Jugoslavije tek kad je s Grbavice otišao virtuoz Ivica Osim, a zajedno s njim i ofenzivac Fikret Mujkić.
• Sarajevo (1985.) – Drugi naslov stigao je netom nakon odlaska čarobnjaka Safeta Sušića Pape. Ulogu strijelaca preuzeli su Husref Musemić i Dragan Pašić.
• Crvena zvezda (1991.) – Europski tron osvojen je u sezoni kada je kapetan Dragan „Piksi” Stojković već nosio dres Olympiquea Marseille. Unatoč raspadu legendarne trokuta Prosinečki–Savićević–Stojković, beogradski klub popeo se na krov Europe.
• Hajduk (1979.) – Posljednja jugoslavenska titula sletjela je na Poljud nekoliko mjeseci nakon što je u zimskom prijelaznom roku otišao golgeter Slaviša Žungul, dok je tada najbolji igrač Mićun Jovanić pauzirao zbog ozljede.
• Paris Saint-Germain – Aktualni francuski prvak dugo je lovio kontinentalnu krunu. Tek nakon odlazaka Kyliana Mbappéa, Neymara i Lionela Messija konačno je podignuta europska trofej.
Ti primjeri navijačima služe kao argument da se naslov ne osvaja nužno individualnim genijem, nego momčadskom sinergijom i pravim tajmingom. Usto, Šego se do sada pokazao kao dinamičnija opcija u vrhu napada – „pretrčao je više u dvije utakmice nego Livaja u nekoliko”, kako se šali jedan forumaš – a pritom posjeduje finu tehniku i realizaciju.
Naravno, većina navijača i stručnjaka priželjkuje što skoriji povratak kapetana: Livajin povratak značio bi bogatiji repertoar napadačkih varijanti i dodatnu dozu samopouzdanja. No izostanak ključnog igrača ne mora nužno biti koban, zaključak je koji sve češće odzvanja.
„Nikad ne znaš zbog čega je sve to dobro”, volio je reći pokojni vratar Tonći Gabrić. Dok se Livaja oporavlja, Hajduk ima prigodu izgraditi širinu kadra, naoštriti konkurenciju i možda – po uzoru na Želju, Sarajevo, Zvezdu, PSG i vlastitu prošlost – dokazati da kolektiv može nadjačati gubitak najveće zvijezde.
Jedno je sigurno: rasprave će trajati sve do Livajina povratka, a bodovi koje momčad u međuvremenu sakupi ostat će najbolji argument za optimiste.
