Kada je prošlogodišnja dobitnica Posebne dekanove nagrade splitske Umjetničke akademije Ana Stojanović primila prvu plaću, priznaje da je nakratko ostala bez riječi.
„Nisam mogla vjerovati kad mi je sjela prva plaća”, rekla je 25-godišnja Kninjanka, koja je integrirani studij konzervacije-restauracije završila s vrhunskim uspjehom i odmah pronašla posao u struci.
Stojanović je još kao dijete danima crtala portrete i ručno izrađivala predmete, pa je odluka da upiše restauraciju došla prirodno. Umjesto maštovitih fantazija, radije se, kaže, posvećuje „vjernom prenošenju stvarnosti”, što u poslu restauratora zahtijeva posebno strpljenje i preciznost.
Dekanat Akademije lani joj je, uz redovne Dekanove nagrade, uručio i posebno priznanje za izniman doprinos tijekom studija. Upravo je ta nagrada, ističe, dodatno otvorila vrata tržišta rada: praktični projekti i terenski radovi koje je izvršavala na studiju odmah su je preporučili poslodavcima.
„Važno je imati mirnu ruku i još mirniju glavu. Kad obnavljate djelo stare stotine godina, svaka pogreška postaje dio te povijesti”, objašnjava mlada stručnjakinja.
S prvim ugovorom već u rukama, Stojanović nastavlja graditi karijeru u restauraciji, a dugoročno želi specijalizirati tekstilne artefakte. Ako je suditi po početku, kaže uz osmijeh, strpljenje bi joj se moglo višestruko isplatiti.