Jaywick na istočnoj obali Engleske često se opisuje kao najpogođenije mjesto siromaštvom u zemlji. Iza tog pečata krije se generacija mladih koja, unatoč pogledu na Sjeverno more, svakodnevno vodi bitku za posao, prostor i glas u zajednici čiji je prosjek godina – pedeset.
Millicent, 22-godišnja diplomantica likovne umjetnosti, jedna je od rijetkih – tek 13 % stanovnika Jaywicka ima visoko obrazovanje. „Podnijela sam 160 prijava u pola godine”, kaže i dodaje da joj se radijus potrage stalno širi. Trenutačno vodi dječje likovne radionice u obližnjem kampu, ali taj posao nestaje čim turisti odu u studenome. Slab autobusni prijevoz dodatno ograničava mogućnosti – neke linije ukinute su zbog loših cesta.
Šira općina Tendring, u koju spadaju Jaywick, Harwich i Clacton-on-Sea, broji 89 četvrti; čak 25 ih je među 20 % najsiromašnijih u Engleskoj. Trećina radno sposobnih ne radi i ne traži posao, dok je nacionalni udio oko 20 %. U posljednjem desetljeću broj stanovnika od 65 do 74 godine porastao je za 19 %, pa se mlađi često osjećaju preglasani u lokalnim odlukama.
Hayley Lovett iz organizacije Teen Talk upozorava da su dostupna radna mjesta uglavnom sezonski turizam, ugostiteljstvo i maloprodaja. „Mladi s anksioznošću ili neurodivergentni teško prihvaćaju poslove licem u lice s gostima, pa se njihov izbor još sužava”, kaže.
Neki izlaz nalaze u glazbi. Kyle (21) bez završene škole danas zarađuje podučavajući u We Are Music, programu koji nudi besplatne bendovske probe i nastavu u školama. „Dali su mi mjesto gdje mogu pobjeći”, kaže dok sa svojim bendom Voyage nastupa u lokalnom skate-parku u Harwichu.
Ondje živi i Jake (21), koji sanja kazališne daske. „Ovdje nema prave pozornice”, žali se nakon što je u amaterskoj skupini igrao u klasičnoj komediji „Habeas Corpus”. Smatra da gradić guši „divlje maštarije i snove”.
Braća Tommy (17) i Luke (19) iz susjednog St Osytha ne bi mijenjala zrak soli. „Grad vam miriše na smog, ovdje na svježi povjetarac”, govori Tommy, dok Luke priznaje da mu je sviranje u bendu Bloom podiglo samopouzdanje.
Za Millicent je spas volonterski angažman u Young Art Kommunity u Colchesteru. Radi šest, katkad i sedam dana tjedno, ali vjeruje da će joj to jednom otvoriti vrata stalnog posla: „Volim svoju zajednicu, samo želim priliku dokazati se bez da moram otići.”
Nasuprot slikovitim plažama i viktorijanskim molovima stoji statistika koja govori o godinama zanemarivanja. Mladi u Jaywicku i okolici pokazuju da upornost i talent postoje – pitanje je hoće li ih sustav prepoznati prije nego što ukrcaju kofere i napuste obalu.